Svjetlo nade: Priča o očevom susretu s sinom u nebu

U tekstu koji slijedi, suočavamo se s jednom od najgorih noćnih mora roditelja - gubitkom vlastitog djeteta

Ova srceparajuća priča prati bolnog oca koji ne može prestati tugovati za svojim sinom. Kroz njegovu patnju i tugu, saznat ćemo o nevjerojatnom susretu koji će mu promijeniti perspektivu i donijeti nadu u sretan susret u nebeskom svijetu. 

Ova priča podsjeća nas na važnost prihvaćanja gubitka i vjere u stvarnosti koje nadilaze našu tugu. 

Nepoznati autor nam poručuje da, iako je teško, ne smijemo se previše dugo prepustiti tuzi za izgubljenim voljenima, jer vjerovanje u budući susret može nam donijeti mir u srcu.

Slijedi priča.

Jedna od najgorih noćnih mora roditelja je pokopati vlastito dijete. Čovjek je izgubio sina i nije mogao prestati razmišljati o životu bez njega. Bio je u bolima i nije mogao vjerovati da mu je sin otišao. Plakao je i plakao svaki dan i noć, nedostajao mu je sin, poželio je da je drugačije. Nije mogao zaspati noćima, a kada bi uspio nije dugo spavao. 

Jedne mu je noći u snu došao starac i rekao mu: "Dosta! Samo plačeš.". Čovjek mu je rekao: "Ne mogu stati, nikad ga više neću vidjeti!". Starac je upitao: "Želiš li ga ponovno vidjeti?". Otac je odgovorio: "Da, naravno da želim", starac ga je odveo do nebeskih vrata, gdje je vidio mnogo malene djece. Smijali su se i radosno nosili zapaljene svijeće do nebeskih vrata. Tata je otac postavio pitanje: "Gdje je moj sin? Zašto nije s njima? Tko su ta djeca?". Starac je odgovorio: "Dođi ovdje" i doveo ga je do bočnih vrata nebeskih vrata. 

Tamo je stajao mali dječak s prekrasnim osmijehom gledajući svu djecu kako ulaze u nebo, stojeći tamo sa svijećom koja nije bila upaljena. Kad ga je tata ugledao, potrčao je i zagrlio ga. Dječak je poljubio tatine obraze i rekao mu da mu nedostaje. Tata je upitao: "Zašto tvoja svijeća nije upaljena kao i svijeće druge djece? Zašto čekaš ovdje sa strane nebeskih vrata?". Dječak je rekao: "Stalno pokušavam zapaliti svijeću, ali tvoje suze stalno gase plamen. Znajući da si tako tužan i u tuzi, čekam ovdje dok ti ne bude dobro“. Tata je posljednji put briznuo u plač, s laganim osmijehom rekao je sinu: “Zapali svijeću i idi, sve će biti u redu . Sad kad znam da ćeš biti sretan na nebu, bit ću miran“. 

- Ne plači predugo za voljenom osobom koju si izgubio, bilo da je riječ o sinu, kćeri, mužu, majci ili ocu. Neka počivaju u miru. Ne mučite svoj život zbog njihovog odlaska, iskreno - neće se vratiti zbog toga što se vi mučite, no vjerujte da ćete opet biti zajedno. Stvoritelj je pripremio mjesto za nas i naše najmilije gdje ćemo se svi zajedno sastati kad napustimo ovaj svijet. Zato je važno da mu vjerujemo.