Mladi fratri spontano zapjevali pa oduševili mnoge

Bogoslovi Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, Franjevačka provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri i Franjevačke provincija Presvetog Otkupitelja oduševili su korisnike društvenih mreža

Mladi su fratri u subotu 9. rujna nakon svečanih zavjeta fra Matije Jurišića u samostanu sv. Frane u Zadru zapjevali posljednicu “Svetoj žrtvi uskrsnici” na narodnom napjevu, piše Glas Koncila.

Iako se pjeva na Uskrs, mladi fratri su je sada spontano zapjevali, a njihovi glasovi oduševili su korisnike društvenih mreža. Jedna zadarska Facebook stranica objavila je video koji se ubrzo proširio.

Posljednice su ušle u razne pobožnosti Osim na Uskrs, posljednice su se još zadržale uz svetkovinu Duhova, Tijelova i Dušnoga dana. To je tek dio od približno pet tisuća posljednica, koliko ih se može nabrojiti u srednjovjekovnoj liturgijskoj književnosti. Na kraju srednjega vijeka u misalu ih se nalazi sto i pedeset. O tome mr. Ivan Milovčić kaže: »Postridentska liturgijska obnova zadržala je samo četiri posljednice za velike svetkovine: ‘Svetoj žrtvi uskrsnici’ (Victimae Pashali laudes) za Uskrs; ‘Dođi, Duše Presveti’ (Veni Sancte Spiritus) za Pedesetnicu ili Duhove; ‘Hvali Sion Spasitelja’ (Lauda Sion) za Tijelovo i ‘U dan onaj’ (Dies irae) za Dušni dan. Nešto kasnije u liturgiju je uvrštena i peta posljednica ‘Stala plačuć’ (Stabat Mater). Drugi vatikanski koncil u misi je zadržao četiri, a petu Dies irae kao alternativni himan uvrstio je u časoslov u zadnjem tjednu liturgijske godine. Mjesto nastanka posljednica jest liturgijsko slavlje pa možemo reći da je to njihovo prirodno mjesto.

Povijesni razvoj išao je smjerom stvaranja pjesničkih i glazbenih oblika koje su zacrtale posljednice čija je važna karakteristika silabičko pjevanje, tj. na svaku notu dolazi jedan slog. Duhovne pjesme koje su nasljedovale formu posljednice ušle su u razne pobožnosti. Duhovne popijevke daljnji su korak u povijesnom razvoju koji je započeo posljednicama. Razlog njihova postojanja u liturgiji nadovezuje se na razlog njihova nastanka, a to je izričaj oduševljene radosti utemeljene na činjenici oslobođenja koje nam je Krist omogućio. Takav izljev radosti dolikuje najistaknutijim slavljima i najvećim svečanostima.«.