Tijelovo – svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, procesija u Mostaru

Blagdan je Tijelova, blagdan koji se slavi u prvi četvrtak poslije nedjelje Presvetoga Trojstva, odnosno na deveti četvrtak nakon Uskrsa, i kojim Katolička Crkva slavi ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak

Tjelovska procesija u Mostaru

Tijelovo – Presveto Tijelo i Krv Kristova je svetkovina zapovjedna. Procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom ulicama župe sv. Petra i Pavla bit će nakon večernje svete mise. 

Ide ovim slijedom: Polazak iz crkve sv. Petra i Pavla, kretanje ulicama: Franjevačka, Kraljice Katarine, Kneza Višeslava Humskog, Hrvatskih branitelja i na kraju crkva sv. Petra i Pavla. 

Bit će, dakle, četiri postaje: 

1. postaja: crkva sv. Petra i Pavla. 

2. postaja: ispred samostana sestara franjevki u Franjevačkoj 88. (oltar će pripremit sestre franjevke). 

3. postaja: Rondo (oltar će pripremiti članovi Franjevačkog svjetovnog reda). 

4. postaja: na platou crkve sv. Petra i Pavla. 

Pozivaju se svi kršćani, vjernici iz grada i okolice da sudjeluju u procesiji. Svi koji imaju barjake skupina ili društava neka ih slobodno ponesu u procesiju.

O Tjelovu

U nekim hrvatskim krajevima Tijelovo se zove i Brašančevo, a naziv potječe iz 18. stoljeća. Dolazi od riječi brašno, od čega se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi postaje Kristovo Tijelo.

Hrvati Tijelovo nazivaju i Tilovo, Brašančevo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan. U dubrovačkim krajevima i na Pelješcu Tijelovo se naziva Korosante prema talijanizmu Corpo Santo, što znači Sveto Tijelo.

Vjerska istina 

Crkva blagdanom Tijelova naglašava vjersku istinu da je Isus pravi Bog, ali i pravi čovjek. Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske. Na blagdan Tijelova održavaju se procesije oko crkve ili kroz središta gradova.

Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. 

Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi. 

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Nakon ta dva događaja, papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.