Na našim basamkama se ljeti uveče često sjedilo
Ispred u blizini je bila Stara čatrnja, koju su svi u selu koristili dok su ostale čatrnje na obronku brda imale svog vlasnika i samo je ih njegova kuća koristila. Ljeti predveče bi se krave vraćale iz brda u koje bi zorom bile otjerane, prelazeći kružni put od desetak kilometra. Dok je bilo vode u Staroj čatrnji svačije krave bi se tu pojile.
Velik broj različitih krava, svaka kuća je imala 3-4 krave, bi često dovodio do „bodenja“ krava iz različitih stada. Mi djeca bi navijali kad bi došlo do sukoba krava, dok bi stariji odmah uz povike: „ stu, stu „ razdvajali sukobljene krave. Znalo se do bodenja desiti i kod krava iz istog stada pri gradnji hijerahijskog poretka u stadu. Tako postoji sovićka priča kad su se pobole Ivišine krave da je on počeo navijati za stariju kravu bodreći je : „ Upri Šibulja, upri Šibulja“.
Kad je Iviša vidio da mlađa krava nadvladava počeo je vikati : „Biži Šibulja. Biži Šibulja“. Ovi uzvici bi se u selu često poslije čuli kad bi se netko bodrio. Na fotografiji, ovako nakrivljenu sigurno je rođak Mile uradio, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća na basamkama stoje moja baba Bikanuša i rodica mi Zdenka. Iza basamaka se kroz drvena vrata ulazilo u ajat veliki natkriveni trijem, a ispod basamaka je bio kokošinjac. Kuća je bila jednokatna sa dvovodnim krovom, na katu se stanovalo a u prizemlju je bila stoka. Ovakve kuće su građene početkom 20. stoljeća i zvale su se kule.
Naša Lukasovića kula se srušila početkom 80. godina kad je kuća napuštena za trajno stanovanje i prestala se vatra u njoj paliti. U selu još ima samo stara Novakova kula.
prof. dr. sc. Mladen Glibić
Nema komentara:
Objavi komentar