#KoĆeViše Zabava uz starinske igre i bez mobitela u Mostaru

Akcije KoĆeViše provesti vremena bez mobitela i KoĆeViše izazvati osmijeha na licu djece ispunile svoju misiju

#KoĆeViše #IzmamitiOsmijeha neuobičajen je događaj koji je protekli izmamio osmjehe oduševljenja i brojne sugrađane na jedno od nekadašnjih najpopularnijih izletišta Mostaraca. Sportsko rekreacijski centar Bunica u subotu je posjetilo više od tisuću velike i male djece, te njihovih roditelja, oduševljenje se nije skrivalo, a mi smo s organizatorima provjerili kako su zadovoljni održanim aktivnostima i pokušali otkriti odgovor na pitanje koje se stalno ponavlja 'kad će opet?' 

Adi Đukić predvodnik je entuzijasta koji se već tri godine skupljaju i volonterski prave akcije kojima ukazuju na probleme u našem okruženju, piše bljesak.info.

''Važno je reći da nismo udruženje niti inicijativa koja se bavi čišćenjem i spontano smo nastali. Napisao sam post prije tri godine da mise jave ljudi koji su voljni da mi se pridruže da pronalazimo probleme u zajednici i da ih zajedno rješavamo. Nakon prve godine na Bišću polju kada smo skupljali kese; da stranci ne gledaju smeće, priključilo nam se preko 500 ljudi'', rekao je Đukić. 

Kaže da su tada ukazali na taj problem, kojim se više neće baviti, te se nadaju da su komunalna poduzeća svjesna problema i da se onakve scene ne smiju više vidjeti. 

''Svake godine nam je slogan koji nas vodi kroz akciju 'KoĆeViše?, a godinu kasnije smo imali akciju KoĆeViše posaditi sadnica, kada smo podijelili građanima koji brinu o vrtovima, baštama i dvorištima. Ove godine smo mislili na neke posebne vrijednosti da se skrene pažnja na djecu i neke normalne strane po pitanju djece, a paralelno smo htjeli da ukažemo na zapostavljenost Bunice kojoj je potrebno samo malo da se vrati'', kazao je Đukić, dodajući kako imaju obećanja iz Grada da će se nešto događati s Bunicom. 

Ove godine bio je izazov, kaže Đukić, KoĆeViše provesti vremena bez mobitela i KoĆeViše izazvati osmijeha na licu djece. 

''Okupili smo preko 20 organizacija koji su istovremeno imali pravo pametne radionice, tehničke radionice, slikanje, bili su vatrogasci, hitna, half maraton imao je mali zipline. Bili su streličari, rock škola zabavljala je djecu, a bile su i četiri inkluzivne udruge, a želja nam je bila spojiti djecu s djecom s poteškoćama u razvoju, da pokušavamo premašivati barijere'', rekao je Đukuć, dodajući kako su igre bez granica izazvale veliko oduševljenje djece.

''Imali smo volontere s tri fakulteta s Univerziteta Džemal Bijedić, koji su učili djecu igrama iz našeg djetinjstva, gume, badmintona, Sandokana, klikera itd… Nije šuplja priča, bila su to neopisiva četiri sata druženja i svi pitaju kada će opet i nude se za pomoć u organizaciji'', kaže nam Đukić. 

Napomenuo je kako su mu se u početku javili ljudi koje nije ni poznavao, a sada već četvrtu godinu za redom zajedno izdvoje 15 do 30 dana godišnje i isključivo volonterski organiziraju bitne događaje. 

''Znači nismo udruga, skupimo nešto love i to preusmjerimo u nagrade i rekvizite koji su nam ove godine trebali za igre. Svake godine nešto novo radimo, a s obzirom na to da je Bunica bila pozitivna, naredne godine bi se nešto moglo napraviti u većem obujmu, ali sam ne odlučujem o tome već je tu cijela ekipa. Dakle svi smo ostvareni ljudi koji imaju i rade svoje poslove, ali se sastajemo tih dvadesetak dana čisto volonterski i entuzijastično, bez formalnog udruživanja. Ovoje dokaz da se uvijek može, da uvijek ima pozitivnih ljudi, te da se pozitivnost isplati'', zaključio je na kraju razgovora Đukić.