Franjevačka crkva kao živa Biblija: Evo što znače mozaici i freske

2023. godina ostat će posebno urezana u srcima, ne samo župljana župe svetih Petra i Pavla, već cijelog Mostara i šire 

Franjevačka crkva svetih Petra i Pavla u Mostaru posvećena je upravo apostolskim prvacima čija se svetkovina u Katoličkoj crkvi obilježava 29. lipnja. Svake godine vjernici se pripremaju trodnevnicom za ovu veliku svetkovinu. 

2023. godina bit će urezana u srcima velikog broja vjernika, ali i svih građana Grada Mostara jer se nakon dosta godina upotpunila cjelina crkve svečanom posvetom.

Prva večer trodnevnice obilježena je svečanom Svetom misom i tumačenjem završenih mozaika i freski.

Prvu večer trodnevnice obilježilo je predavanje i tumačenje mozaika i freski sa njihovim značenjima. Tako je fra Danko Perutina, gvardijan samostana i župnik župe u detalje pojasnio franjevačku crkvu kao Bibliju.

Portal Goranci online prvi objavljuje potpuno detaljno tumačenje mozaika i freska.

U rujnu 2018. potpuno je oslikan Svod (550 četvornih metara na gotovo 30 metara visine) s prikazom ciklusa Abrahama, Josipa Egipatskog i Mojsija) i Slavoluk u mozaiku s Pradavnim, Jaganjcem na prijestolju i drugim ukrasima. 

U svibnju 2019. 2 bočni zidovi dodana su s Kristovim ciklusom (sa prizorima od Navještenja do Raspeća) od dodatnih 300 četvornih metara slika. U veljači 2021. Apsida je konačno izgrađena sa 700 četvornih metara mozaika.

Središnji Gospin lik iza oltara visok je 9 metara i najveći je Gospin mozaik u Europi, samo Gospino lice je dugo metar i četrdeset centimetara, a ukupan broj komadića mozaika je preko milijun, točnije 1.203.651.

Na plafonu crkve su tri prototipa Isusa Krista u starom zavjetu, po sredini je u pet slika prikaz ciklusa praoca Abrahama, desno je u pet slika ciklus Mojsija, a lijevo je u pet slika ciklus Josipa (gledajući sa ulaza u crkvu). Boja freski je oker, jer označava stari zavjet, to je boja svjetlosti i svetosti.

Kad se ulazi u crkvu, prema oltaru, slike se pojavljuju naopako tj. nisu prikazane u ispravnom položaju, na što nas treba asocirati da čovjek ne može razumjeti stvarnost i Boga, polazeći od sebe. Tek kad se pričestimo, odnosno, kad se vraćamo od oltara, gledajući u slike vidimo da su one postavljene kako treba, 

Abrahamov ciklus (sredina)

Prva freska (iznad orgulja) - Abrahamov poziv (Post 12, 1-3)

Freska (iznad orgulja) - Prikaz kako Abraham želi znati put i odredište i želi samostalno ići, ali mu Bog umjesto toga pokazuje kuda treba ići. Želi ga naučiti da živi u odnosu. Šator označava Abrahamov obiteljski dom, tu su njegovi otac i majka, dok ovce i koze znače čuđenje kuda to ide Abraham. Sin je otišao i rekao da napusti krvne veze. To ne znači protivljenje prirodnoj obitelji, već naprotiv, da se odlučimo za onu koja je temeljena na vezama duha. Bijela svjetlost između Abrahama i Sare označava da između njih vlada zajedništvo i ljubav, prvo duhovna pa tek onda tjelesna veza. 

Druga freska - Abraham i Sara s faraonom (Post 12, 10-20) i s Hagarom (Post 16, 1-16)

Abraham i Sara se nalaze sa fraonom i Hagarom. Ovdje vidimo scenu kad je Abraham došao u pogansku zemlju, predstavio je svoju ženu Saru kao sestru da ga ne bi ubili ako bi rekao da je njegova žena. 

Ovdje vidimo scenu u kojoj Abraham žrtvuje svoju ženu Saru pretvarajući se da mu je sestra. Abraham je prikazan u činu povratka u očev šator, očitujući tako svojevrsno odbijanje ulaska u osobnu dimenziju života. 

Abraham je predstavljen s ogrtačem punim darova koje mu je faraon dao: konjima, kravama, ovcama, zečevima, zlatom, srebrom i devom koja, okrenuta unatrag, gleda u zemlju iz koje je Abraham došao, dok s druge strane faraon uzima Saru za ruku i odvodi je. 

Ovo je slika čovjeka koji svojim trudom nastoji ostvariti svoje planove i ostvariti svoje ciljeve.

Treća freska - Savez (Post 15, 1-21)

Ovo je prizor žrtvovanja životinja, rasječenih na dva dijela, i baklje koja prolazi između njih, kao znak saveza koji Bog sklapa s Abrahamom. 

U Bibliji Bog čini da Abraham padne u duboku obamrlost jer zna da njemu, čovjeku, nije moguće poštovati traženi savez vjernosti i da ga to košta života. 

Samo Bog može uspostaviti Savez i jamčiti za njega.

Četvrta freska - Abrahamovo gostoprimstvo u Mamri (Post 18, 1-15) 

Ovdje Abraham i Sara dočekuju trojicu muškaraca kod hrastova Mamre i Hagare, a Abrahamov sin, Ismael, koji također prima blagoslov, također je prisutan u sceni. Dočekati znači biti zaokupljen za drugoga i to je ono što Abraham i Sara rade za ova tri muškarca, između kuhane teladi i pečenih lepinja.

Peta fresaka - Izakova žrtva (iznad oltara) (Post 22, 1-18)

Abraham je naslikan s pogledom okrenutim prema gore, sada u dijalogu s Bogom, spreman žrtvovati svog sina Izaka, te s ovnom u blizini žrtvenika. Abraham je odjeven u ogrtač pun zvijezda i drži nož kojim će ubiti svog sina. Potonji je, pak, naslikan kao lik Krista na križu, a odnos Abrahama i Izaka anticipira i transparentno prikazuje odnos Oca sa Sinom, žrtvovanim za spasenje svijeta.

Oba freska se nalazi točno iznad oltara i simbolizira da žrtva nije izvršena do kraja, već da se žrtva prinosi svaki put kada se slavi Sveta misa.

Ciklus Josipa Egipatskog (sa dna crkve lijeva strana na plafonu)

Prva freska (iznad kora) - Josipova tunika i san (Post 37, 2-11)

U sceni vidimo kako Jakov svom sinu Josipu daje tuniku dugih rukava. Josip usni san u kojem vidi da ima veći i bolji snop od svoje braće, koja mu se klanjaju. 

I ovdje slika izvan ekrana predstavlja ove dvije figure na nematerijalan način, ali kao simbol koji ističe sliku Boga Oca i Sina, kao što smo također vidjeli u sceni u kojoj je gesta Abrahama koji je oko žrtvovati Izaka podsjeća na Oca koji daje Sina, Isusa Krista. Jakov vidi svog sina Josipa, sliku Krista, čija tunika dugih rukava ima oblik raspela. Pšenica je umjesto toga Euharistija. Sva su braća smještena u krug, okrenuta prema njemu i ocu, što je scena koja podsjeća posljednja vremena.

Druga freska - Jakov šalje Josipa (Post 37, 12-17)

Ovdje vidimo kako Jakov šalje svog sina Josipa, prepoznatljivog po tunici dugih rukava, da traži svoju braću. Gdje sam? Gdje ih nalazi? Zatvoren u prostoru zemlje sa stokom, da simbolizira da ako čovjek ne postane osoba, on ostaje sjedinjen sa stvorenim, u svom životinjskom obliku, i ne postaje dijete. Braća razmišljaju prema prirodi i Josip mora požuriti kako bi ih uhvatio.

Treća freska - Josip u zdencu (Post 37, 18-24)

Josipova braća, koja su prethodno bila u uskom prostoru zajedno sa životinjama, sada su izašla i naprotiv ostavila brata samog, u zdencu. Vidi se dugačka i dragocjena tunika koju mu je darovao otac, a koju su braća umrljala krvlju kako bi potonjem rekla da ga je divlja zvijer rastrgala, nesvjesno pripisujući sebi ovaj divlji epitet.

Četvrta freska - Josipova braća u Egiptu (Post 42, 1-17)

U korespondenciji sa scenom Abrahama koji dočekuje trojicu muškaraca kod hrastova Mamre, nalazimo Josipa, koji je postao namjesnik faraona u Egiptu i kojemu dolaze njegova gladna braća i žrtve gladi koja je izbila. Prikazani su s praznim vrećama u rukama, čekajući da ih Josip napuni. I ponovno čita svoju cijelu priču, počevši od isporuke midjanskim trgovcima od strane braće, ne kao čin okrutnosti, već kao Božji plan da ih spasi, da pronađe upravo onu braću koja su izgubljena.

Peta freska - Jakov blagoslivlja Efrajima i Manašea (iznad oltara) (Post 48, 8-20)

Jakov blagoslivlja Efrajima i Manašea prekriženim rukama: Josip pokušava intervenirati kako bi ispravio očev blagoslov, ali Jakov ga ne sluša. Josip je još uvijek imao vlastitu želju koju je trebalo pročistiti i osloboditi, na isti način na koji Abraham mora učiniti sa svojim sinom Izakom.

Mojsijev ciklus (sa dna crkve desna strana na plafonu)

Prva freska - Mojsijevo rođenje (Izl 2, 1-9)

Mojsijeva majka napušta sina na obalama Nila, kao i mnogu drugu židovsku djecu koja su u to vrijeme po faraonovoj naredbi bačena u rijeku. Majka posluša faraonovu zapovijed, ali to učini tako što ga stavi u košaru i zaštiti ga trakama, lik Krista u trenutku njegova rođenja i uskrsnuća. Ali tko ga dočekuje? Kći faraonova, koja ne sluša očevu zapovijed nego svoju utrobu: Malahija kaže da je dah života povjeren ženi. 

Dvije su babice spasile Mojsija, majka ga je sakrila, faraonova kći ga je pokupila. Sve četiri žene nisu poštovale zakon. Sveti Pavao ima pravo kad kaže da Zakon ne daje život. Može ga dati samo smisao i ljubav koji nadilazi Zakon. Mojsijevo je rođenje potpuno ženskom duhu. Majčine su ruke naslikane vrlo dugačke, kako bi izrazile koliko ga nije željela napustiti i s kakvom se teškom unutarnjom borbom morala suočiti prije nego što ga je napustila, nudeći mu tako nadu u život unatoč sigurnoj smrti s kojom bi se suočila da ga je držala. Umjetnost nije ni realistična ni idealistička nego simbolična: to jest, ona manifestira ono što se želi izraziti.

Druga freska - Mojsije razdvaja dva Židova koji se međusobno svađaju (Izl 2, 11-14)

Ovo je scena u kojoj je Mojsije ubio Egipćanina, pokopao ga i sljedećeg dana zatekao se kako sudi dvojici Židova koji se svađaju, pokušavajući sam riješiti problem: to je slika čovjeka koji preuzima inicijativu i koji za sebe i za sebe misli da nema nikoga izvan njega tko može išta učiniti.

U ovoj slici prepoznajemo sami sebe.

Treća freska - Mojsije i gorući grm (Izl 3, 1-6)

Mojsije se nalazi ispred Gorućeg grma iza kojeg je naslikan Krist, odnosno bogočovječanstvo, koje mu progovovara. Mojsije shvaća da postoji razlika između odluke o nečemu na svoju ruku i primanja poslanja: u početku se sam organizirao, a zatim ga je Bog poslao da izvrši isti posao.

Četvrta freska - židovski Uskrs - Pasha (Izl 12, 21-30)

Mojsije nakvasi nadvratnik janjećom krvlju. Krv je naslikana i na bijelom vijencu, izvan prostora slike, jer kao krv Jaganjčeva želi podsjetiti one koji je promatraju i sudjeluju u Liturgiji da smo već unutar euharistijskog okvira. Ovo je Kristova krv koja teče i dolazi do same zajednice, koja poput prikazanih ljudi jede, pije i izlazi.

Često pitaju zašto se umjetniku slijela crvena boja koja oznčava krv skroz ispod, ali ovaj prikaz ima i teološku težinu, jer se krv slijeva do novog zavjeta i kaleža (freska ispod).

Peta freska - Prijelaz preko Crvenog mora (Izl 14, 21-31)

Mojsije je postao potpuno poslušan i za ovo potpuno povjerenje Bogu prelazi Crveno more s narodom. Sada radi samo ono što mu Bog kaže, više nema svojih ideja ili želja koje bi realizirao, potpuno se predao Jahvi.

To bi bio ciklus staroga zavjeta u 15 freska. Jedan od razloga zašto je boja oker, ona nije tako snažna i jaka jer odražava stari zavjet i to je boja svjetlosti i svetosti.

Bočni zidovi - prikaz Isusa Krist i tema spasenja koje je učinio, prevladava crvena boja, tipična za božanstvo, 10 freski

Prva freska - Navještenje (sa lijeve strane, iznad kora)

Najava Ispod Jakova koji nudi tuniku Josipu nalazi se Navještenje s kojim prelazimo iz "modela" u konačnu stvarnost o čemu svjedoči prijelaz iz narančaste u crvenu. I ovdje je korištena tehnika slikanja izvan ekrana, no još je zanimljivija slika Riječi, Logosa koji se odmotava pred Marijom i koji prolazi njezinim tijelom s klupkom pređe kojom ona sama plete tijelo. Ovaj svitak prikazuje važnu sliku iz Starog zavjeta, onu u kojoj Bog govori Mudrosti da podigne svoj šator u Jakovu.

Druga freska - Povratak iz Egipta

U skladu sa scenom u kojoj Josip odlazi tražiti svoju braću, postoji scena bijega i zapravo povratka Josipa, Marije i Isusa iz Egipta. S piramidama iza sebe, sada se okreću prema svojoj zemlji. A zanimljivo je da moraju otići u zemlju gdje su ljudi bili porobljeni, tamo, u zemlju gdje su Josipova braća bila svedena na zgnječeni mentalitet isključivo na prirodnoj razini. Josip je predstavljen s anđelom u blizini koji mu šapuće na uho, kao što se događalo u svim važnim trenucima njegova života. Majka Božja, jašući na magarcu, ima otvoren svitak Svetoga pisma, a Sin sjedi na njoj kao na prijestolju, kako bi naglasila da je Isus našao prihvaćanje i svoj dom u Marijinoj ljudskosti.

Treća freska - Isusovo krštenje u Jordanu

Krštenje Isusovo u Jordanu Ispod prizora Josipa u zdencu nalazimo Kristovo krštenje, odnosno njegovo, spuštanje, čime se ponavlja priča o Josipu bačenom na dno bunara.

Kod ove freske vide se vrata i prozori da su crni i označavaju da van crkve, van Isusa Krista nema spasenja. 

Četvrta freska - Pranje nogu 

Ispod prizora Pashe naslikana je Posljednja večera: prikazani su svi apostoli za stolom i Krist koji pere noge Petru koji se, međutim, ne slaže i buni se. Među apostolima, na sredini osoba bez lica je Juda.

Peta freska - Uskrsli Krist

Pod Jakovljevim blagoslovom prisutan je Krist koji iza zatvorenih vrata ulazi u prostoriju u kojoj su okupljeni učenici i puše na njih Duha, sastavljenog poput zrna žitnog klasja.

U početku 12 apostola, danas preko milijardu kršćana. Kršćanstvo se neprestano širi.

Prva freska (sa desne strane, iznad kora) - Krist kao Bogojavljenje

Prelazeći na desni bočni zid, u ovoj sceni vidimo stvarnost Krista kao Bogojavljenja. I ovdje su sva tri dara jedan na drugome, ispred Riječi za koju otkrivaju da ima ljudsko lice i koja im otvara smisao svega što nude: zlato se, naime, može razumjeti samo kad postaje zlato Krista Kralja, tamjan kada postaje liturgija pravog Boga koji je postao čovjekom, smirna kao simbol zaručnice, ali i smrti koju je Krist prekrižio i pobijedio, za upotrebu u ukopima. 

Zanimljivi su i kadrovi bijele boje kojima se naglašava odnos Majke i Isusa, kako bi se pokazalo da je on tijelo od njegova mesa. Slike su bitne kao i liturgija koja se sastoji samo od onoga što je bitno: svećenik stavlja kruh na oltar koji tako ostaje sve dok Duh Sveti ne siđe i ne dovrši ga. Zbog toga ne pribjegavamo perfekcionizmu bilo koje vrste ili oblika. Bogojavljenje je također predstavljeno na tragu tri rase, europske, azijske i afričke.

Druga freska - Isus među učiteljima

Pod Mojsijem koji je ubio Egipćanina i sudio dvojici Židova, nalazimo Krista u Hramu među učiteljima Zakona, predstavljenog s toliko svitaka Zakona u rukama da su im oči zaklonjene i zaklonjene, što pokazuje kako je tumačenje farizejsko i legalist Riječi zasljepljuje religiozne ljude. Isus, s druge strane, otvara svitak koji, zajedno s njegovim tijelom, opisuje "X", početno slovo Xristos: tako je Riječ postala tijelom. Marija i Josip su zbunjeni, ali za razliku od učitelja koji ništa ne razumiju, njih dvoje će polako shvatiti, ljubeći se.

Treća freska - Preobraženje 

Nasuprot prizoru Josipa u zdencu nalazimo Preobraženje, koje očituje Kristov bogočovječnost i koje je prethodno bilo prikazano u Gorućem grmu. Zanimljiv detalj tiče se proroka Ilije, koji u ruci drži svitak odozgo, a ispod ga drži Ivan Krstitelj: u središtu svitka, koji Ivan drži u rukama, prikazana je Apokalipsa s nebeskim Jeruzalemom u kojem se nalazi Krist, Janje, sjedi na prijestolju i predstavlja ispunjenje. Janje ima vrlo veliku glavu jer predstavlja Krista, dok je tijelo manje jer smo to mi, to je crkva u nastajanju. Zatim je tu Mojsije i ispod njega još jedan zakonodavac, onaj Novog saveza, Petar, sa samo jednim ključem u ruci, ključem Kraljevstva. Nema dvoje jer crkva ne vlada državom niti ovim svijetom. To nam pomaže da se prisjetimo činjenice da je upravljanje Crkvom u krhkim rukama, ali je u rukama milosrđa.

Četvrta freska - Euharistija - Posljednja večera

Nasuprot pranju nogu i dalje je naslikana scena Posljednje večere, ali s težištem na liku Jude koji jednom grabežljivom rukom uzima kruh, a drugom iza leđa drži vrećicu. s novcem. Veliki stol za kojim sjede apostoli prikazuje crkvu. Posljednja večera, na kojoj se vidi Juda koji je pošao na pričest, bez lica, jer u Bibliji čovjek bez lica i imena je onaj koji ne pripada Bogu, drži vreću iza leđa. Tako i danas ima onih koji su u prvim klupama, pričešćuju se, a kradu.

Prema riječima velikog poznavatelja freska i mozaika fra Ante Marića ovo je najjača slika. Juda to smo svi mi, samo on ne vidi vreću sa novcem, a svi drugi je vide.

Peta freska - Raspeće

S druge strane, ispod prolaza Crvenog mora, naslikano je raspeće jer se kroz Kristovo tijelo, pravi zastor hrama, otvorio prolaz u svetište. Krist je zajedno s Majkom koja, kao crkva, prikuplja spasenje predstavljeno vodom i krvlju koja teče sa strane.

Mozaici na i oko oltara

1. U središnjem djelu nalazi se Gospa, Blažena Djevica Marija sa djetetom Isusom u naručju, upravo je ovaj mozaik, Gospa s djetetom Isusom je najveći Gospin mozaik u Europi, visok je 9 metara, a samo Gospino lice je dugo metar i četrdeset centimetara. Motiv je uzet iz Međugorja od prvog dana ukazanja kada se Gospa ukazala s djetetom Isusom. S jedne strane Ona zove vjernike da dođu njezinom sinu Isusu. Umjetnik je prikazao Isusa da sjedi Mariji u naručju i drži kalež i pergamenu. Gospa se nalazi kao u jednome bajamu, okružena zlatnim pločicama koje su gore i dole otvorene. Gore je otvoreno, Božja je ruka i preko Gospe, koja je posrednica milosti, silazi milost nad glavnog celebranta, na sve koncelebrante i na sve one koji se nalaze u crkvi. Također pod Gospinim stopalima se nalaze kamenja s Brda ukazanja, tako da Gospa stoji na istim kamenjem u Mostaru, kao i na Brdu ukazanja.
2. Posjet Blažene Djevice Marije Elizabeti. Obje žene se drže za stomak i trudne su, a iz Marijinih usta izlazi kao prah, a to simbolizira onaj veliča duša moja Gospodina, Gospina molitva.
3. Taj mozaik su prve jaslice i sveti Franjo, koje je prikazao u Grecciu. Ali u ovim jaslicama nema Isusa. Gdje je Isus? Franjo pokazuje u srce. Po onoj poznatoj rečenici, može se Isus tisuću puta roditi u Betlehemu, ali ako se ne rodi u našem srcu, sve je uzalud.
4. Mozaik uznesenja Blažene Djevice Marije. Gospa je u ležećem položaju, vidi se da uzlazi prema Nebu. S lijeve i desne strane su sveti Petar i Pavao, a iznad njih je Isus koji u ruci drži jednu malu djevojčicu i ljudi se pitaju tko je ta djevojčica. To je duša Marijina, kada gledamo taj središnji mozaik vidimo da Gospa drži Isusa u naručju, od žene bi rođen (Galaćanima 4,4), a ovdje imamo Isusa koji drži Gospu u naručju, naravno to je metaforički poznato od stare tradicije, ona je njemu dala zemaljski život, a on njoj daje nebeski život, vječni život.
5. Prikaz Isusa koji izvlači iz pakla Adama i Evu i tako spašava svakog čovjeka, zato što je On zbog toga i došao. Ruke Adama i Eve i svetoga Franje nalaze se na Isusovim zapešćima jer su tu vene, tu je život. Znači Bog je Onaj koji daje život.
6. Anđeo označava sv. Mateja
7. Lav označava sv. Marka
8. Bik označava sv. Luku
9. Orao označava sv. Ivana
10. Sveti Petar i scena čudesnog ulova, barka samo što nije potonula, staje nogom na šljunak, taj šljunak je uzet iz Neretve zato što umjetnici uvijek uzmu nešto iz onog ambijenta gdje se oni nalaze, a Isus je pripremio žeravicu. Žeravica se dva puta spominje u Novom zavjetu. Prvi put kad Petar izdaje Isusa, kad ga je tri puta zatajio, a sad opet kod čudesnog ulova. Isus ih čeka sa žeravicom i tri puta pita Petra ljubi li ga, jer želi prebrisati ona tri puta kada ga je Petar zatajio.
11. Mozaik označava sv. Pavla gdje jednom rukom pokazuje središte naše vjere - Tabernakul, a drugom rukom na Svetu misu koja se slavi svaki dan. 
12. Crveni krug desno od Abrahama označava savršeni oblik - krug i predstavlja Boga koji je savršen. Crvena boja, boja je života, boja krvi.

Devedeset i devet svjetiljki sa dvije strane crkve su u obliku nojevih jaja. Devedeset i devet svjetiljki je zbog Isusove prispodobe o izgubljenoj ovci. Izgubljena ovca je u duhovnom smislu svaka osoba koji luta kroz život bez obraćanja, odnosno spoznaje spasenja koje Isus Krist nudi. U Mateju 18 i Luki 15 nalazimo priču koju je sam Gospodin Isus podijelio: "Što vam se čini? Ako bi u kojeg čovjeka bilo stotinu ovaca i jedna od njih zalutala, neće li ostaviti onih devedeset devet u gorama i poći tražiti ovu zalutalu? I dogodi li se da je nađe, zaista, kažem vam da se raduje nad njom više nego nad onih devedeset devet koje nisu zalutale. Tako nije ni volja pred Ocem vašim koji je na nebesima da propadne ijedan od ovih malenih.“

Ambon kada se gleda odozgo je kao školjka i sastavljen je od ambona za Evanđelje i propovijed (svećenici), a drugi za čitanja i molitvu vjernika (laici).

Postaje su urađene od bronce sa motivima mozaika i freski. Sa strane su sveci i mučenici: od prvih kršćanskih vremena. Sa lijeve strane počinje sa Marokanskim mučenicima, a završava sa Hercegovačkim mučenicima i bl. Alojzijem Stepincem.

Na dnu crkve je krstionica. Krstionice su se pravile pored crkvi, ali umjetnik je htio pokazati odvojenost malim zidićem oko nje da ona pripada izvan i da se samo krštena duša može nalaziti u crkvi.

Sve freske i mozaici u Franjavačkoj crkvi sv. Petra i Pavla vode nas do toga da se prepustimo Božjoj volji.

Potpisnici ovog remek djela su iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Brazila..., ukupno 29 umjetnika iz umjetničke akademije Centro Alleti.