Ljetos iza mise u Sovićima susreo sam se u Mostaru s g. Draganom Vidovićem, koji je zajedno s fra Markom Juričem, bivšim goranačkim župnikom, napisao i priredio onu vrijednu knjigu o goranačkoj župi. Pozvao je Matu i mene da dođemo 25. srpnja 2010. na misu na Raskršće kod Bašića Guvna. Vidio sam da iskreno želi da dođemo. Meni nije bilo lako prihvatiti poziv, jer nisam više tako mlad da hodam po brdima, a još više nisam želio biti na brigu ljudima za koje sam uglavnom nepoznat i imaju svoje društvo i svoje brige. Još teže mi je bilo odbiti, jer je pokojna Jela puno pripovijedala o tim krajevima u kojima je ona provela dobar dio života. Tako smo odlučili poći.
Na Raskršću su dvojica mladića prije skoro 60 godina prema zavjetu koji su načinili u vojsci sagradili malu kapelicu na čast sv. Anti i od tada se svake godine tu služi sv. misa. Sada tu malo tko dolazi i prolazi. Na sve strane je nepregledna šuma. Vrijedni ljudi održavaju put do kapelice. Misu je predvodio goranački župnik fra Ferdo, a na misi je bilo nešto manje od sto misara.Ljudi mi pričaju. Nekad nije bilo tako. Tu su se nekad križali putovi iz Raške Gore, Goranaca, s Planinice i iz Podružja. Tu su Raštegorčani dolazili u crkvu u Gorancima. Tuda se odlazilo u planinu i Zabukovlje itd. Sada cesta za Rašku Goru prolazi u blizini, ali rijetko njome prolaze auta. Tu se u blizini sastaju ograde Goranaca, Raške Gore i Planinice i pastiri se sastajali i družili. U blizini se nalaze brojni bunari gdje se nekad napajalo blago, a danas su zarasli u šikaru. Na ručku smo kod obitelji Vidović koja je priredila bogatu gozbu za brojne goste.
Doznajem da je tu u susjedstvu rođena Ljubica Glibić r. Lovrić žena pokojnog Ante Ilinčina jedna od sada najstarijih sovićanki. Tu mi je g. Dragan Vidović darovao meni zanimljivu knjigu jer mi omogućuje zaviriti barem malo i u prošlost Sovića. Knjiga nosi naslov: „Novicijat hercegovačkih franjevaca“. Knjigu je napisao fra Robert Jolić. Novicijat imaju sve redovničke zajednice i traje obično godinu dana i na kraju novicijata polažu se zavjeti i tako se postaje član redovničke zajednice. Tako i franjevci na početku novicijata oblače habit, a na kraju polažu zavjete. U novicijatu se u starijim vremenima dobivalo i novo redovničko ime.
U knjizi su imena svih hercegovačkih franjevačkih novaka od 1768. – 2008. Starije knjige su nažalost stradale u požaru. U knjizi su i imena i franjevaca iz Sovića pa donosim što o njima piše za one koji neće imati knjigu u rukama, a zanima ih. Fra Jerko Marojević – Glibić, za njega piše da je iz Mostara ali znamo da je iz Sovića. Sovići su u njegovo vrijeme pripadali župi Mostar koja je imala sjedište u Gracu. Krsno mu je ime bilo Mate i rođen je 10. rujna 1776. Krstio ga je fra Marko Čabrić, a krizmao biskup Okić 6. lipnja 1781. Franjevački habit obukao je 7. svibnja 1800. u Kreševu i započeo novicijat, a zavjete položio i postao franjevac 7. svibnja 1801. O njemu još znamo (ne iz ove knjige) da je bio župnk u Brotnju 1811., da je sagradio prvu župnu kuću u Posušju 1823. Umro je u Kreševu 1836.Fra Augustin Marić iz Sovića, krsno mu je ime Jozo, a sin je Nikole i Piosae. Nije sigurno da mu se majka tako zvala jer nije bilo moguće sigurno pročitati stari rukopis.
Rođen je 27. travnja 1804. Krstio ga je fra Luka Penava, a krizmao biskup Miletić. Franjevački habit je obukao 16. siječnja 1821. u Kreševu, a zavjete položio 16. siječnja 1822. U ovoj knjizi nema više zapisa o njemu, a moguće druge izvore trebalo bi potražiti. Svakako najpoznatiji sovićki franjevac bio je fra Ilija Marojević. Krsno mu je ime bilo Petar, a bio je sin Ambroza. Rođen je 6. prosinca 1804., krstio ga je fra Nikola Ilić 2.siječnja 1805, a krizmao biskup Miletić. Franjevački habit je obukao 27. lipnja 1826. u Kreševu, a prve zavjete položio i postao franjevac 27. lipnja 1827. Bio je župnik u Brotnju 1845.-1846. u Ružićima 1846.-1849. Bio je sposoban svećenik. Vršio je službu lektora na studiju filozofije. Bio je magistar ili meštar novaka što znači učitelj na Širokom Brijegu 1849.-1850. Za službu meštra birali su se obično redovnici pravog redovničkog duha, ali i dobrog znanja koji znaju dobro poučiti i primjerom pokazati kako treba živjeti kao redovnik.
Fra Ilija je 1850. darovao svome bratu Iviši sve potrebno za misu kako je zapisao sam na starom molitveniku. Tada još nije bilo ni župe ni crkve u Gorancima i time se služio on i drugi svećenici za mise na grobljima kad bi došli u Soviće. Fra Ilija je umro već slijedeće 1851. godine, a imao je svega 47 godina. (podaci o župničkoj službi i daru bratu Iviši uzeti iz drugih izvora)Iz Sovića je bio i fra Marijan Krešić. Krsno mu je ime bilo Marko. Sin je Jure i Vide r. Bošnjak. Rođen je 20. travnja 1829. Krstio ga je 9. lipnja 1829. fra Mijo Rozić, župni pomoćnik, a krizmao biskup Barišić. Franjevački habit je obukao u novoj crkvi BD Marije na Širokom Brijegu 28. travnja 1847. i započeo novicijat. Zavjete je položio na Širokom Brijegu 20. travnja 1848. i postao franjevac. Umro je (vjerojatno kao student teologije prije nego je zaređen za svećenika) 21. lipnja 1852. u Ferrari u Italiji.
Novicijat je na Širokom Brijegu započeo Vid Krešić 12. kolovoza 1912. Roditelji su mu bili Ivan i Matija r. Krešić. Rođen je u Sovićima 25. prosinca 1891. Otpušten je iz novicijata 1913. i nije položio zavjete. Umro je u Sarajevu.(U Jolićevoj knjizi prezime Maroević pisano je bez slova j prema latinskom načinu pisanja. Ja sam zapisao Marojević kako se obično piše). Naišao sam i na podatak (ne u ovoj knjizi) da je u samostanu Gorica u Livnu bio fra Luka Marojević 1748. i da je u istom samostanu bio meštar novaka fra Petar Marojević 1799.-1801. Ne znam da li imaju veze sa sovićkim Marojevićima ili su iz nekog drugog kraja.
don Marinko Ivanković
Nema komentara:
Objavi komentar