NESLANI KRŠĆANI’ (Mt 5, 13-16)
Često se čuje prigovor na račun kršćanstva kako ono nije promijenilo svijet, ljude, povijest. Iako se 2000 godina propovijedalo, svijet nije postao bolje mjesto. Toliko je u svijetu i među kršćanima zla, sebičnosti, licemjerja i nasilja. Možda nam u pokušaju odgovora na izrečenu kritiku može poslužiti slika sapuna. Sapun ničemu ne služi, ako ga se ne primijeni.
Ako ostaje zapakiran, ostaje bez učinka. Isto tako, veli Isus, ako se sol ne pomiješa s hranom ili zbog lošega mjesta čuvanja obljutavi, gubi svoj okus. Ako se svjetlo prikrije, nije nikomu od pomoći. Kršćanska vjera u sebi nosi snagu promjene. Isus kaže u današnjem evanđelju: ‹Vi ste sol zemlje!› Vi kršćani imate mogućnost ljudima pomoći da steknu ukus za dobar i ispunjen život. Vi kršćani imate potencijal nade koji može spriječiti lijenost i tromost duha, rezignaciju ljudi. Vi kršćani imate priliku zasoliti neukusnu juhu ravnodušnosti.
Vjera, ona istinska, vjera srca, a ne usana, uvijek u sebi nosi snagu svjetla. ‹Vi ste svjetlo svijeta!› Vi biste, kršćani, mogli osvijetliti tamu tolike tuge i osamljenosti u svijetu. Vi biste, kršćani, mogli biti svjetionici ispravnog životnog usmjerenja posred opće dezorijentiranosti. Vi biste, kršćani, mogli u hladni svijet unijeti ozračje srdačnosti, topline i zaštićenosti.
Dakle, ne ovisi o kršćanskoj vjeri, nego o nama, jer je bit vjere da ona daje okus i da rasvjetljuje život. Zašto onda uobičajena slika Crkve i današnjih kršćana tako odudara od onoga što bi oni ustvari trebali biti u svijetu?
Zato što je Isusova oslobađajuća poruka često upakirana u suvišne propise i zakone, a radost vjere pretvorila se u moraliziranje i kuknjavu nad zlim svijetom. Zašto toliko zamračivanja svjetla vjere među nama? Zašto mnogi kršćani sakrivaju talente koje im je Bog dao? Zašto smo zaboravili ono što vjera konkretno čini, to jest prakticiranje vjere?
Zašto nam nedostaje pozitivno zračenje? Kršćanski pisac Bernanos jednom se zapitao: “Kršćani, gdje (kamo) ste sakrili milost?” Čini se da mi kršćani više ne shvaćamo ozbiljno zadaću da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta. Izgubili smo povjerenje u snagu naše vjere, zapleli se u crkvene probleme i zaboravili da smo poslani svijetu. Sol bez okusa u sebi je proturječje.
Skriveno svjetlo nikomu ne koristi. Tko svoj sapun ne raspakira i ne primijeni, ne može biti sasvim čist. Tko se zadovoljava minimumom, slegnut će rezignirano ramenima i pomisliti da se ionako ništa ne da učiniti. Istinski nasljedovatelji Krista ne mire se sa stanjem svijeta, nego vjeruju da se uvijek nešto može napraviti.
Istinski Kristovi učenici ne proklinju tamu svijeta, nego donose zrnce životne radosti, i pale tračak nade i optimizma među ljudima.
Nema komentara:
Objavi komentar