Fra Ante Marić je samo za portal Goranci online ispričao zanimljivu i do sada jednu nepoznatu priču o njegovom djedu, zavjetnoj kapeli i kipu posvećenom svetom Anti te oltaru koji se nalaze Podčabuljom.
Moj djed, Nikola Marić Bazić (r. 29. 11. 1901. - + 18. 7. 1975.) osuđen je nedužan na 10 godina komunističkog kazamata u Zenici 1947. godine. Prije toga su ga OZNA mučili i prebili na mrtvo ime u školi Podjelom i u Ozninoj postaji, te u Ćelovini u Mostaru.
U Zenici je bio u Isusovači. To je mučilo kojeg je za stari zenički zatvor izmislio jedan Austrijanac koji je to učinio početkom 20. st. Moj je djed Niko bio u tom mučilu blizu mjesec dana. To je značilo zatvoreniku sigurnu smrt. Djed je to Niko izdržao uz pomoć dragoga Isusa i sv. Ante kojeg je neizmjerno volio. Djed se u Isusovači zavjetovao da će Podčabuljom napraviti sv. Anti kapelu, ako ostane živ.
To nakon izlaska iz zatvora nije mogao učiniti. Nisu mu komunisti dali. To je tek učinila Njegova obitelj 1998. godine. Piše to na zavjetnoj kapeli.
Nas je njegovih potomaka mnogo. Svima nam je on draga i mila uspomena. Ljubav prema njemu i njegovoj žrtvi i zavjetu prenijeli su nam naši sada već skoro svi pokojni roditelji. No, od te 1998. godine mi svake godine slavimo svetu misu u našem vrtlu na Vraniću, gdje je zavjetna kapela.
Svake godine nešto uradimo na tom vrtlu. Prošle godine je Toni Marić, unuk Nike Marića, isklesao kip svetoga Ante u prirodnoj veličini (mramor Prilep) i postavio ga u vrto. Svi su Nikini unuci radili na uređenju vrtla, a njegov unuk Željko Marić – Kameni je osmislio predivni oltar u tom vrtlu. Baš na mjestu gdje su naši preci u tom vrlu sadili rasad za kupus, i sadili povrće – krumpir, mrkvu, luk …
Svaki član obitelji smatra svetom obvezom biti na toj svetoj misi koja je u najbližu nedjelju djedovoj smrti (18. srpnja). Predstavnik naše obitelji, koji je zadnji ostao Podčabuljom, Zoran Marić – Bazić, ide u ime obitelji goranačkom župniku, te ga moli da nam dopusti slaviti sv. misu. To župnik ne govori s oltara, već nam samo dopusti, a sv. ćemo misu slaviti dok u obitelji imamo fratra.
Na svetu se misu skupi cijela naša obitelj, obitelji koje su iz Podčabulje. Naši prijatelji. Ja sam uglavnom slavio svete mise do sada skoro sve. Nikada ne reknem da je sv. misa za naše pokojne, već: "svi sada u sebi recite nakanu na koju želite moliti ovu svetu misu i svi u sebi recite ime svoga pokojnika".
Koliko ja mogu reći, sveta je misa uvijek lijepo posjećena. I svi su na njoj tako pobožni i sretni. poslije se družimo na okrjepi pred našom djedovskom kućom Podčabuljom. Naša obitelj, na čelu sa Zpranom, našim rođekom, koji je, kako rekoh ostao do zadnjeg na djedovskom ognjištu s velikim veseljem očekuje ovaj dan.
I još nešto! Ovo prvi put pišem o ovoj svetoj misi. To činim izričito na Vašu zamolbu (portala Goranci online). Ova je sveta misa tihi zavjet naše obitelji kojeg nudimo svim ljudima dobre volje. Tiho je u tamnici obješen na lance stanjao i patio naš djed. Jedini, s kim je razgovarao, bio je sveti Ante. I sveti Ante mu je dao snage. I dragi Isus, kako bi Djed uvijek naglasio. Jer, gdje bi drugo bio Isus nego u Isusovači gdje ljudi pate.
Nema komentara:
Objavi komentar