Prostor Hercegovine je najveći prostor krša u Europi. Sličan primjer ima jedino u Kini gdje nema krških polja što nam govori kako je ovaj kraj jedinstven gledano u svjetskim razmjerima.
Zanimljivo je da smo u novije vrijeme te u bliskoj nam prošlosti navikli čuti kako je naš kraj siromašan i škrt prirodnim bogatstvima, obradivom zemljom, šumama. Također smo bili i svjedocima velikih emigracija. Gotovo je nemoguće povjerovati da su naši preci rado naseljavali ovaj kraj iz kojeg mi danas bježimo. Čovjek je u prošlosti našao sigurnost na kamenu.
Ovo područje je uvijek bilo od iznimne zemljopisne važnosti priznato kao križanje civilizacija, a uz to je imalo i jako povoljne klimatske uvijete te nije tako čudno da imamo građevine čak iz najranijeg kršćanstva. Jedna od jako važnih povijesnih građevina kod nas je starokršćanska – kasnoantička bazilika u Cimu, sjeverozapadnom dijelu Mostara na lokalitetu zvanom Crkvine. Ona datira između IV. i VI. stoljeća.
Naziv samog lokaliteta (Crkvine) je probudio znatiželju koja je možda bila i ključnim razlogom započinjanja arheoloških iskapanja 1966. godine. Ova iskapanja su privedena kraju 1969. godine, a rezultat su bili brojni nalazi. Svi oni su bili smješteni u Muzeju Hercegovine u Mostaru. Nažalost, tijekom rata su mnogi zauvijek izgubljeni. Ostao je tek dio kamenih ulomaka i stupova pomiješanih s ostatcima drugih starih građevina, pa se danas ne može točno utvrditi koji su od njih originalni dijelovi Cimske bazilike.
Iskopine iz Cima su detaljno obrađene u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1976. tako da imamo bar fotografski i tiskani zapis ovog vrijednog otkrića. Danas imamo samo temelje sakralne građevine kao jedini očuvani materijalni trag.
Ako usporedimo debljinu zidova tlocrta Cimske bazilike s ostalim bazilikama na teritoriju BiH, ona ima najdeblje zidove širine 0.60 do 0.87 metara. Sudeći po debljini zidova, možemo pretpostaviti da je objekt bio i viši od ostalih. Ona predstavlja najstariji postojeći spomenik kulture Mostara i njegove bliže okolice koji se može razgledati i posjetiti. Najvjerojatnije je i sjedište misteriozne biskupije Sarsseterum.
U prilog ovoj tvrdnji idu i nalazi koji pripadaju različitim vremenskim razdobljima: prapovijesnom, antičkom i srednjovjekovnom, od kojih su neka otkrivena čak prije iskapanja, 1960 i ranije: ulomak nadvratnika s predstavom pauna, fragmenti plutaja (detalji janjadi) i debeli četvrtasti kamen muljike s predstavom pet riba (delfina). Zanimljivo je vidjeti motive delfina u ovome kraju. To nam govori kako je nekad ovaj kraj bio usko vezan sa Dalmacijom i Mediteranom. Zemljopisno gledano, to i jeste činjenica. Kroz povijest, a i u našoj nedavnoj prošlosti je bio politički udaljavan radi slabljenja povezanosti hrvatskog naroda, što će kasnije rezultirati i izolacijom Hercegovine od ostalog dijela hrvatskog teritorija.
Rezultati istraživanja
Detaljnim pregledom Crkvina se moglo uočiti mnoštvo sitnog površinskog arheološkog materijala: antičkog crijepa, keramike, pritesanog kamena muljike, stakla, itd. Svuda po Crkvinama se nalaze kamene ograde i podazide od pritesanoga građevinskog kamena koji čovjek nije donio tu da bi ogradio njivu.
Bazilika je sagrađena na blago padajućem terenu sa sjevernim dijelom djelomično ukopanim u zemlju. Prostorije bazilike, idući od sjevera prema jugu, nalaze se u tri različite razine. Bazilika je jednobrodna s tri polukružne apside koje izlaze vani. Na sjevernu prostoriju bazilike s vanjske strane nadovezuje se jedna mala prostorija koja, po svoj prilici, nije s njom komunicirala. Također, s vanjske strane na središnju i lijevu apsidu nadovezuje se jedna mala prostorija čija nam funkcija nije poznata. I ova prostorija ne komunicira s apsidom. Ukupna širina bazilike iznosi 15 m, a dužina zajedno s narteksom 24.8 m ( vanjske mjere ).
Bazilika ima orijentaciju istok- zapad, kao i većina bosanskohercegovačkih bazilika. Temelji bazilike bili su dobro zaštićeni s vanjske strane velikim četvrtastim pločama muljike, koje su padavine odbijale od zidova crkve. Ploče su stajale u odnosu na zidove bazilike u kosom položaju da bi na taj način odbijale vodu koja se slijevala s krova. Da bi se bazilika što bolje zaštitila od vode sa sjeverne strane, postavljani su kanali od dugih žljebastih blokova muljike.
Bazilika je sagrađena dosta solidno i pravilno. Pri gradnji upotrebljavani su najvjerojatnije određeni građevinski materijali za mjerenje. Kamen od koga je izgrađena bazilika je uglavnom muljika, prilično otporna na atmosferilije. Očito nije vađen u Cimu, nego u nekom daljnjem lokalitetu. Poznato je da u blizini Mostara, u mjestu Ortiješ, postoji lokalitet kamena muljike, koji ljudi zovu «mukoša» . Nije isključeno da su se graditelji Cimske bazilike služili kamenom iz Ortiješa i izrađivali od njega željene oblike.
Naša bazilika ima sve elemente jedne kompletne kasnoantičke građevine. Sastoji se od sljedećih prostorija: narteksa D, naosa A, prezbiterija B, baptisterija C, đakonikona E, protesisa F. Bazilci pripadaju i prostorije s vanjskih strana G i H.
Pred ulazom su otkrivene dvije četvrtaste podloge za stupove u kojima su izdubljene četvrtaste rupe koje su služile za učvršćivanje. Čitav prostor ispred ulaza bio je popločan četvrtastim miljevim pločama. Prilikom otkrivanja bazilike primijećeno je da je u jednoj od rupa na podlogama od stupa olovo – iz čega se može zaključiti da su graditelji bazilike ležišta stupova zalijevali olovom kako bi čvršće stajali. U narteksu, očuvala se djelomično podnica od četvrtastih miljevih ploča na kojima se primjećuju tragovi požara.
Osim muljevine, u zidovima se primjećuje nešto malo sadre i konglomerata. Kamen je u zidovima bio vezan krečnom žbukom dobre kvalitete. Bazilika je bila ožbukana žbukom s dosta pijeska i tučene cigle. To se dobro vidi na nekoliko kontrafora središnje i desne apside. U prostoru naosa i prezbiterija nigdje nije ostalo nikakvih tragova poda. Najvjerojatnije je porušen brojnim pogrebima.
Međutim, u južnoj polovici narteksa, u prostoriji koja komunicira s desnom apsidom i dijelom u baptisteriju, djelomično se očuvao pod od četvrtastih ploča muljike. No, najbolje je očuvan pod u južnoj prostoriji bazilike, koja se veže na desnu apsidu. Ispod četvrtastih ploča vidi se tanki namaz krečne žbuke. Pošto je prilikom iskopavanja otkriveno mnogo krovnog crijepa, sigurno da je bazilika bila pokrivena njime.
U ruševinama crkve otkrivene su dvije kompletne oltarske pregrade stilski vrlo različite. Bazilika je, prema tome, u neko doba bila demolirana, također i oltar, pa su razlupani fragmenti bili odloženi u posebnu prostoriju, nakon čega je izrađen novi namještaj. Menza I stupovi starije opreme bili su izrađeni od sivkastog mramora, dok je druga garnitura bila od lokalnoga mekog kamena. Ispod oltarske menze nalazila se grobnica usječena u živu stijenu, a u nju su bili deponirani relikvijari s moćima svetaca. Prvobitna oprema crkve bila je izvedena u stilu bliskom klasici, dok je druga po mnogočemu slična opremi «bosanskih» bazilika u Zenici, Lepenici i drugima.
U dekoraciji starije faze prevladavaju relativno realistički prilazi akanta i vinove loze. Za ovu fazu je, dakle, karakterističan nešto izrazitiji antički naturalizam i uporaba svrdla, što je znak relativno ranog vremena, možda IV stoljeće ili prva polovina V. stoljeća. Druga faza je vjerojatno podrijetlom iz vremena istočnogotske vladavine u ovim krajevima (490-535).
Grobna kapela
Još 1966. god., kada se počelo s iskapanjem bazilike, najprije se naišlo na ostatke istočne polovice memorije. Otkrivanje memorije teklo je usporedno s otkrivanjem bazilike. U 1967. god. Otkopana je njezina istočna polovica, a u tijeku 1969. god. i ostali neotkriveni dio. Tek nakon definitivnog otkrivanja moglo se konstatirati da se ovdje radi o grobnoj kapeli (memoriji) koja je, po svoj prilici, imala osnovni oblik kao i bazilika, jer je oltarni dio imala troapsidalno oblikovan.
Zidovi na pojedinim mjestima dostižu visinu i do 1,30 m. Njihova debljina ide od 0,60 m do 0,70 m. Najbolje je očuvana njezina sjeverna polovica. Ukupna dužina memorije iznosi 11,80 m, a širina 5,35 m (vanjske mjere). Kamen od kojeg je građena grobna kapela mnogo je sitniji u odnosu na onaj kod bazilike. Vezan je također krečnom žbukom. Grobna kapela nema potpunu orijentaciju istok-zapad, nego nešto odstupa od tog smjera. Ovo odstupanje vjerojatno je uvjetovala sama konfiguracija zemljišta.
U odnosu na druge naše bazilike koje su građene, u većini slučajeva nemarno i nepravilno, cimska bazilika je građena solidno i pravilno. Očito je da su se upotrebljavali i određeni građevinski instrumenti, a u tehnici zidanja primijenjen je i tzv. opus quadratum. Sve je ovo izdvaja od do danas otkrivenih bazilika u BiH i veže za Dalmaciju, odakle nam je poznato nekoliko starokršćanskih građevina sličnog tipa. Kada je konstatirano da je bazilika u Cimu građena pravilno vještom rukom majstora-zidara I da je bila ukrašena kamenim namještajem, mora se imati u vidu kulturne i građevinske utjecaje Salone i Narone.
Važnost zaštite graditeljskog naslijeđa
U zadnje vrijeme se sve više raspravlja o korijenima i porijeklu Hrvata. Nakon nedavnog istraživanja koje je provedeno na svim Hrvatima unutar i van granica Republike Hrvatske otkriveno je da Hrvati u Hercegovini imaju najčistiji dio gena Haplotip pomoću kojeg se određuje podrijetlo jednog naroda (čak 70%) dok neki dijelovi u Hrvatskoj kao Istra, Zagorje imaju znatno manji postotak (25 do 35%).
Znakovito je da se o ulozi Bosne i Hercegovine raspravljalo i na različitim seminarima vezanim za porijeklo nacija kao što je bio „Što je Hrvatima BiH“ održan u Zagrebu potkraj 2005.. Tu su čak iznesene i statistike koje kažu da svaki 3. Hrvat iz Hrvatske vuče korijene iz Bosne i Hercegovine, dok je svaki 7. rođen na njenom današnjem teritoriju. Ovakvi rezultati su odlični pokazatelji da je baš ovaj prostor mjesto na kojem treba istraživati nepoznatu nam povijest.
U našem malom, ali povijesno tako bogatom i važnom kršu postoji još starijih nalaza, gradova iz vremena prije Krista, spomenika, pa čak i prapovijesnih pećina i crteža. Poznat je tako crtež pronađen uz obalu rijeke Bregave kod Stoca za kojeg se drži kako je najstariji u Europi. Nažalost, danas je ovaj nalaz kao i velik broj drugih važnih otkrića prepušten na milost i nemilost prirodnim procesima i vremenskim prilikama te je prilično uništen utjecajem vode. Nezaštićen i napušten stoji taj potencijalni Lascaux ili Altamira Hercegovine.
Stilski profinjen način gradnje Cimske bazilike i uporaba građevinskih instrumenata je jedan od dokaza da su ljudi na ovim prostorima još odavno bili civilizirani. Ova građevina kao simbol davno minulog vremena i jedan od prvih svjedoka kršćanstva ne plijeni pažnju koju zaslužuje. Više od tisuću i pol godina star sakralni objekt se uistinu ne bi smio zanemarivati, a žalosna je istina da je premalo zainteresiranih da poduzmu nešto po pitanju njegove zaštite. U ovakvim uvjetima teška je zadaća zaštititi graditeljsko nasljeđe za naraštaje koji će doći. Na nama je da to pokušamo realizirati. To je zasada i jedini način da sačuvamo svoj identitet u kaosu nastalom od povijesnih činjenica i neistina.
2008.gf.sum.ba
Nema komentara:
Objavi komentar