Međugorje nam je tako blizu, a tako u stvari malo znamo o njemu. Sva spoznaja se vrti o svetištu, hodočasnicima, novcu i tko zna već čemu i primjerenom i ne primjerenom.
Ja i moja obitelj volimo to svetište, svakako nastojimo bar jedan put mjesečno otići do Međugorja. Tu se duša u miru tihano odmori, te navratimo i u Etno selo na ručak i prošetamo.
Ovdje nikako ne želim naglašavati negativne stvari koje postoje uostalom kao i u svim drugim svetištima svijeta svih religija. Stoga evo jedne kratke i jasne priče o tom lijepom mjestu. I ako ikada budete prolazili ne zaboravite navratiti vrijedi vidjeti, prošetati, posjediti.
U povijesnim dokumentima, ime Međugorje se prvi put spominje 1599. godine, stoga ovu godinu možemo smatrati „rođendanom“ Međugorja. Riječ je o popisu datiranom 2. travnja 1599. a donosi nazive šest župa među kojima se spominje ona koja će za nešto manje od 400 godina poslije postati jedna od najpoznatijih i najznačajnijih župa na svijetu - ŽUPA MEĐUGORJE.
Ovako se crkva sada jedne od najpoznatijih župa na svijetu razvijala kroz godine: Kako zapravo objasniti da je mala franjevačka župa, jedno malo selo, ničim posebno istaknuto postalo jedno od najpoznatijih rimokatoličkih hodočasničkih odredišta?
Župa je kanonski utemeljena 1. svibnja 1892. a u godini osnutka, valja istaknuti, imala je svega 1660 žitelja. Tada nitko nije mogao slutiti dimenzije cijele povijesti o Međugorju i njezinog utjecaja na budućnost ovog mjesta.
Nakon utemeljenja župe 1892. godine trebalo je misliti na izgradnju crkve. Tako je prva župna crkva, za ono vrijeme izuzetno lijepa i neobično velika za ondašnje potrebe vjernika, izgrađena u roku od samo godinu dana.
Kamen temeljac blagoslovljen je na svetkovinu Uzašašća 1896. godine, a dovršena je 1897. godine. Stara crkva, kako su je prozvali župljani, imala je jedan zvonik i u unutrašnjosti uređen glavni oltar sv. Jakova, te pokrajnji oltar sv. Ante.
Crkva je bila na ponos ove župe, no zbog trusnog tla na kojem je bila sagrađena, njezini su zidovi ubrzo počeli pucati, a cijelo zdanje tonuti. Stara crkva, kako su je mještani voljeli nazivati srušena je dana 14. studenog 1978. godine.
Na gradnju nove crkve počelo se misliti nakon I. Svjetskog rata, a radovi na njoj trajali su od 1934. do 19. siječnja 1969. godine, kada je bila i blagoslovljena. Kako god interpretirali, bila to Božja providnost ili ovozemaljska slučajnost, činjenica jest da je mjesna župa, osnovana te davne 1892.godine, posvećena sv. Jakovu - zaštitniku, među ostalim, i hodočasnika, danas postala žarište i središte sakramentalnog i molitvenog života ne samo župljana već i hodočasnika. Slučajnost?
Stara župna crkva utonula je u crnu škrtu zemlju jer će za 80-tak godina ta biti premala?
Tko bi slutio da će iz nje izroniti nova, ljepša i veća, u koju će se slijevati rijeka ljudi iz svih krajeva svijeta. Vrijeme je pokazalo zašto i kako. Bog je mislio na sve. Imao je plan sa ovom župom.
Kako su godine prolazile, i iako se pet zaselaka koje čine župu Međugorju nisu značajno povećali, u nacrtima je stajala mnogo veća crkva. Istaknut ćemo podatak da je 1975. godine župa imala 2924 katolička žitelja i njihov broj se u godinama nakon smanjivao, kao i taj podatak da nije dano nikakvo objašnjenje zašto je crkva opet tako velika, koju su već tada, prije Gospinih ukazanja, nazivali „bazilikom“.
Izgradnja nove župne crkve počela je 1935. godine. Do početka II. Svjetskog rata izgradilo se 2,5 m visine zidova i nakon toga radovi na izgradnji crkve su stali do 60-tih godina. 1966.godine nastavilo se s radovima na crkvi i radovi su završeni 1969.godine.
Crkva je blagoslovljena 19. siječnja 1969.godine, a unutarnje uređenje crkve dovršeno je 1980.godine, samo su neki od podataka koje imamo iz povijesnih crtica Međugorja koje vrijedi znati.
Tako se primjerice fra Robert Jolić povjesničar i član Hercegovačke franjevačke provincije pita u svojoj monografiji župe Međugorje je li se ta župa po čemu razlikovala i je li se moglo naslutiti da će se razviti u odredište milijuna hodočasnika.
Začudna impozantnost križa na brdu Križevac (1934. godine) i ogromna crkva (1969. godine), dakle znatno prije Gospinih ukazanja, ljudskoj logici nije moguće shvatiti takav razvoj.
Danas nam je jasno, kada su 1981. godine počela Gospina ukazanja, crkva je svakodnevno bila prepuna hodočasnika iz cijelog svijeta.
Dakle, možemo slobodno zaključiti, kroz povijest mnoge su ličnosti u stvaranju Međugorja radili i djelovali po Božjem nadahnuću.
Milošću Božjom, Međugorje je danas ljepše i veće nego ikada prije jer ga je od davnih dana njegovih početaka čudesno vodila Božja ruka.
Dragan Koso / medjugorje.info
Nema komentara:
Objavi komentar