Hercegovina je zasigurno posebna što se tiče poljoprivrede. Mnogo je tu rijeka koje omogućuju napajanje poljoprivrednih kultura u dolinama rijeka ali se može naći još više krških polja ili malenih vrtača u višim predjelima gdje nama napajanja nasada vodom. Bilo da govorimo o poljima u dolinama rijeka ili o vrtačama na planinskim visoravnima, tradicija bavljenja poljoprivredom je prisutna, piše Marijo Bošnjak za abcportal.info.
Planinarske visoravni i ono malo obradive zemlje koju nude su pravi izazov za poljoprivrednike. Obradive površine su jako mala polja i još češće su to malene vrtače bogate plodnom, lako obradivom zemljom crnicom. Te vrtače su ljudi od davnina ograđivali kamenim suhozidima, mukotrpno su ih obrađivali i na taj način osiguravali hranu za osobne potrebe. Najbolje vrtače su se čuvale za mrkvu, ciklu, luk i kupus dok se krumpir sadio u one veće koje su najčešće nešto manje plodne.
Mrkva, cikla, kupus i krumpiri su one kulture koje se sade u vrtačama a ubiru se u kasnu jesen. Na Bilima, planinskoj visoravni između Mostara i Širokog Brijega, ovih dana se intenzivno kopa krumpir. U gotovo svakoj vrtači i u svakome malom polju mogli su se čuti i vidjeti ljudi koji kopaju i skupljaju krumpire iskopane uz pomoć traktora ili freza.
„Na Bilima se od davnina sadi krumpir. Nekada se zemlja orala sa konjima uz pomoć pluga a krumpir se kopao ručno motikama“- rekao nam je Branko Kopilaš, traktorist kojeg smo zatekli u jednoj od vrtača gdje je kopao krumpir sa traktorom.
U današnje vrijeme dosta je lako iskopati krumpir. Na traktoru se nalazi priključni uređaj, odnosno vadilica za krumpir. Ovaj vrlo jednostavan uređaj odličan je za male vrtače i rahlu zemlju crnicu.
Poljoprivreda je na Bilima značajno napredovala. Kulture su uglavnom ostale iste ali se mnogo unaprijedio način obrade zemlje ali i sorte koje se sade. „Ekološki način uzgajanja poljoprivrednih kultura još uvijek je prisutan. Koristi se stajski gnoj i jako je malo korištenja kemijskih zaštitnih sredstava. Krumpirove zlatice već dugo godina nema što je jako dobro. Unaprijeđen je i način obrade zemlje a stare slabo rodne sorte zamijenjene su rodnijim sortama krumpira“- rekao nam je Branko.
U prošlosti se zemlja orala sa konjima, plugom su se pravili redovi dok su se krumpiri okopavali i ogrtali ručno uz pomoć motika. Uz pomoć konja su se krumpiri kopali u jesen nakon čega su se zakopavali u trapove kako bi ostali zdravi i kako ne bi klijali. Sjeme se nije nabavljalo nego se čuvalo staro domaće sjeme.
Danas je mnogo jednostavnije. Gotovo sve se radi uz pomoć traktora ili freze. Nove rodnije sorte su omogućile mnogo veće prinose i razne mogućnosti skladištenja krumpira. Na Bilima se uglavnom sade kasne sorte krumpira koje se kopaju u kasnu jesen. Prinos krumpira je ove godine uistinu odličan. Kišna godina je omogućila krumpirima da kroz čitavu vegetaciju imaju dovoljno vode za neometan rast. Kasno kopanje krumpira bitno je i zbog skladištenja. Kasne sorte jako slabo klijaju i ostaju dobrog kvaliteta sve do proljeća kada dolaze mladi krumpiri.
Promatrajući Branka u procesu kopanja krumpira vidjeli smo i tragove divljeg zeca u blizini mrkve. Činjenica da se u zadnje vrijeme možemo vidjeti sve više obrađenih poljoprivrednih površina jako je pozitivna. Ekološki uzgoj poljoprivrednih kultura uistinu je poseban i nešto čemu se treba težiti. Tako proizvedeni poljoprivredni proizvodi su odlične kvalitete i neprocjenjive vrijednosti.
bilebi
Nema komentara:
Objavi komentar