Čekat ću te sine

Čekat ću te uvijek u kućici trošnoj 

tamo gdje sam sine ja rodila tebe 

od kada mi ode u tuđinu pustu 

nestala je sreća - izgubila sam sebe. 

Čekat ću te dijete ispod starog hrasta 

tamo gdje je lasta svoje gnijezdo svila 

tamo gdje si prvi puta rekao mi mama 

O kako sam tada samo sretna bila. 

Čekat ću te sine na uskom puteljku 

jer sam na tom mjestu ispratila tebe 

stisak tvoje ruke i zagrljaj čvrsti 

utkala sam sine - utkala u sebe. 

Tamo ću te čekati u pustome selu 

na stazi djetinjstva gdje miriše trava 

nikad ne dozvoli da ta uska staza 

postane ti jednom stazom zaborava. 

Tamo nam je rosa umivala lice, 

a vjetar je nosio naše lijepe snove, 

čekat ću te uvijek na starome mjestu. 

A možda ćeš i čuti da te mater zove. 

Uvijek ću te čekati u kućici rodnoj 

ispod krova njenog sad se ptice gnijezde 

tamo gdje smo zajedno u dugim noćima 

pokušali sine dohvatiti zvijezde. 

Čekat ću te sine na kamenom pragu 

kad se vratiš od sreće zaplakat će stijene 

nemoj biti tužan ako tamo nađeš 

zatvorena vrata - samo uspomene! 

Ljiljana Tolj / Hercegovina u mom srcu