 |
| Bazilika Svete Marije Velike, Rim |
Službeno se Gospa Sniježna naziva Obljetnica posvete bazilike svete Marije Velike. To je jedna od četiri velike rimske bazilike, zvana Santa Maria Maggiore. Nju je na rimskom brežuljku Eskvilinu, jednome od sedam rimskih brežuljaka, dao sagraditi papa Liberije (352–366), pa se po njemu naziva i liberijanska bazilika. Tu je crkvu, na spomen proglašenja dogme o Marijinu bogomajčinstvu na Efeškom saboru 431. godine, svečano posvetio presvetoj Bogorodici papa Siksto III, pise Župa Vela Luka.
Ona je sve do danas najznačajnija i najčasnija Gospina crkva na kršćanskome Zapadu, a izgrađena je u stilu starokršćanskih bazilika, s monumentalnim stupovljem te velebnim mozaicima. U crkvi se nalazi i grob sv. Jeronima, sv. Pija V. te milosna Gospina slika zvana »Spasenje rimskoga puka«.
Raniji pučki naziv »Sancta Maria ad nives – Snježna Gospa« veže se uz legendu nastalu u 13. stoljeću, a po kojoj je usred ljeta na Eskvilinu pao snijeg. Taj je događaj bio povod papi Liberiju da uz materijalna sredstva jednog bogatog rimskog patricija započne izgradnju bazilike. Crkva se zove i »Sancta Maria ad praesepe – Gospa od jaslica«, jer je u njoj već koncem 4. stoljeća uređena špilja, nalik na onu u Betlehemu.
Kako je današnji spomendan vezan uz Efeški sabor, dobro je prisjetiti se da je baš taj sabor dao silan zamah kako teološkom naučavanju o Blaženoj Djevici Mariji, tako i pobožnosti prema njoj, a nakon toga sabora započela je izgradnja mnogih crkava Gospi u čast.
Završimo pohvalom Mariji Bogorodici sv. Ćirila Aleksandrijskog, velikog branitelja Marijina bogomajčinstva na spomenutom Efeškom saboru:
Zdravo, Ti koja si u svom svetom djevičanskom krilu obuhvatila onoga koji je neizmjeran i koji se ne može obuhvatiti. Po Tebi se slavi sveto Trojstvo i iskazujemo mu poklon; po Tebi je slavljen predragocjeni križ i klanjaju mu se po svemu svijetu; po Tebi se raduje nebo; po Tebi se vesele anđeli i arkanđeli; po Tebi bježe zli dusi; po Tebi je s neba odstupio zavodnik đavao; po Tebi je stvorenje što je palo uzeto u nebo; po Tebi je svekoliko stvorenje, sapeto prije otrovima idola, dospjelo do spoznaje istine; po Tebi se vjernicima ostvaruje sveto krštenje; po Tebi ulje radosti; po Tebi su po svemu svijetu zasnovane Crkve; po Tebi se narodi vode pokori. Što da dalje nabrajam? Po Tebi je jedinorođeni Božji Sin zasjao kao svjetlo onima koji su sjedili u tminama i u sjeni smrti; po Tebi prorokovahu proroci; po Tebi su apostoli naviještali spasenje narodima; po Tebi uskrsavaju mrtvi; po Tebi vladaju kraljevi, po svetom Trojstvu. Kojem bi od ljudi pošlo za rukom da po dostojanstvu proslavi preslavnu Mariju? Ona je i majka i djevica. Divne li stvari! To me čudo zapanjuje Tko je ikada čuo da bi sam graditelj zabranio boraviti u hramu što ga on sagradi? Tko bi trpio sramotu poradi toga što je vlastitu služavku uzeo za majku? Eto, dakle, sve se veseli. Štujmo i klanjajmo se jedinstvu, bojmo se i častimo nedjeljivo Trojstvo! Slavimo uz hvale Mariju koja je vazda Djevica – sveti Božji hram – i njezinog Sina, i bezgrešnog zaručnika!
