Sv. Lucija i sijanje božićne pšenice

Od Svete Lucije do Božića je 12 dana, a Lucijino ime znači “svijetla”. Ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći. Sveta Lucija je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine. Progonitelji kršćana mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja. Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mno-ostruka zaštitnica – slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, krojača, vratara i kovača.

Malo je pouzdanih podataka o njezinu životu ali predaja kaže kako je išla tražiti lijeka bolesnoj majci. Velik dio imetka potrošile su na liječnike, ali joj nitko nije mogao pomoći. Bolest nije prestajala. Tada su Lucija i majka krenule na grob svete Agate koja joj se ukazuje i kaže: ”Zašto tražiš moj zagovor za ozdravljenje majke, kad i sama možeš isprositi zdravlje za svoju majku. Vjera joj je tvoja pomogla. Već je ozdravila, zato što si ti svojom čistoćom srca pripremila dragi stan za Gospodina. Lucijina majka je zaista ozdravila.

U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija odluči svoju baštinu razdijeliti siromasima, da zauvijek ostane samo Isusova. Majka ju je savjetovala da imetak oporučno razdijeli siromasima, ali joj je Lucija odgovorila: ”Tako bih siromasima dala svoje imanje samo zato što ga ne mogu ponijeti sa sobom u vječnost. Uostalom, kad nam na putu treba svjetlost, svjetiljku nosimo pred sobom, a ne za leđima. Tako i naša dobra djela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost.” Što je naumila, to je i učinila. Sve je svoje počela dijeliti siromasima. Zato ju je njezin mladić prijavio da je kršćanka pa su je prisiljavali da žrtvuje rimskim idolima. Odbila je ponudu i zato je bila sankcionirana i mučena.

Prije smrti predvidjela je skoru smrt cara Dioklecijana kao i prestanak progona kršćana. Njeno predviđanje se brzo i ostvarilo. Krajnji čin mučenja bilo je vađenje njenih očiju, ali nekim čudom ona je uspjela vidjeti i bez očiju.

Druga legenda svjedoči kako je jedan mladić bio očaran ljepotom Lucijinih očiju, pa je ona tada sama sebi iskopala oči, da ih pošalje mladiću. Mladi poganin je bio toliko ganut Lucijinom gestom da je i sam postao kršćaninom i svjedokom vjere koju je Lucija djelom pokazala. Predaja kaže da joj je Bog dao nove oči. Stoga se Lucija prvenstveno smatra zaštitnicom vida, slijepih i slabovidnih.

Framost

Blagdan sv. Lucije je dan na koji se već tradicionalno obavlja sijanje božićne pšenice.

Smisao sijanja božićne pšenice je u narodnom vjerovanju da će cijela nova godina biti uspješnija i plodnija ako pšenica do Božića lijepo zazeleni i bude gusta i visoka. Pšenica se može posijati na više načina a na vama je da odlučite koja vam je varijanta najinteresantnija:

1. U male teglice sa zemljom – dobro je na dno teglice staviti drenažu (krupnije kamenčiće ili razbijene komade starih tegli kako bi suvišna vlaga i tekućina mogla otjecati), potom sloj zemlje, sloj zrnja pšenice pa završiti tankim slojem zemlje. Zemlju održavati vlažnom.
2. U posudice na vaticu – posudica može biti bilo kakvog oblika: može to biti stari tanjur, staklena čaša, neka druga plastična posuda koju naknadno možete lijepo ukrasiti nekim božićnim motivom i sl. Ovo je ujedno i najčešći način na koji mi doma sijemo pšenicu. Na dno posude se složi tanki sloj obične medicinske vatice natopljene vodom. Na vaticu se položi sloj zrnja pšenice i to je to. Posudu je potrebno držati blizu izvora topline i osigurati joj svakodnevno vlaženje (ne pretjerati!)

Kada pšenica dovoljno naraste potrebno ju je urediti – podrezati vrhove da budu lijepi jednaki i zavezati lagano oko struka ukrasnu vrpcu. Možete po želji u sredinu posudice još prije nego pšenica počne klijati staviti svijeću koja će jako lijepo titrati u božićnoj noći usred izrasle pšenice.

Za blagdan sv. Lucije vezane su mnoge priče i anegdote, vjerovanja, običaji i gatanja, a sve prema određenim krajevima i regijama. Evo nekih koje sam pronašla na raznim portalima i u dostupnoj literaturi:

• Uz sv. Luciju javljaju se često vjerovanja vezana uz oči i svjetlo – tako je na Luciju bilo zabranjeno presti, tkati i šivati. U Slavoniji bi djevojka na tanjuriću unosila žeravicu u kuću, te predviđala o vrijednosti svog ručnog rada u nadolazećoj godini – ako žeravica nije pala s tanjurića, bio je to dobar znak. Ta vjerovanja vezana uz svjetlo ili žar vuku svoj korijen u samoj etimologiji imena Lucija, što na latinskom znači svjetlo, svijetliti.
• No, uz sv. Luciju ipak je najznačajniji običaj različitih predviđanja. Tako se po 12 dana između Lucije i Božića, ili po 12 kriški posoljenog luka predviđalo vrijeme za svih 12 mjeseci u nadolazećoj godini.
• Meni osobno je najzanimljiviji običaj koji je najčešći u slavonskim selima kada djevojke na 11 papirića napišu imena potencijalnih ženika a jedan ostave prazan, zatim zgužvaju papiriće i svaki dan zapale po jedan ne znajući čije se ime nalazi na njemu. Na Božić odmotaju preostali papirić pa znaju ime ženika ili da se neće udati ukoliko im je ostao onaj prazni papirić 😉
• U nekim dijelovima Dalmacije djeca se na blagdan sv. Lucije darivaju slatkišima umjesto na Sv. Nikolu!
• U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske kao i nekim dijelovima Slavonije u ruralnim se sredinama zadržalo vjerovanje (gatanje) da onaj tko na dan sv. Lucije  počne praviti stolčić, pa ga svaki dan izradi toliko da bude gotov na Badnjak, a onda o ponoćki u crkvi stane na njega i okrene se prema vjernicima može jasno vidjeti vještice među nazočnim ženama 😉 (Dooobroooo meni je ovo malkice jezivo, ali tako piše a ja samo prenosim pročitano)
• U mjestima kraj Đakova žene bi svaki dan od sv. Lucije do Badnjaka uzimale po jedan iver, a na badnjak bi svih dvanaest ivera stavljale kao prižaru (podpalu) pred tablu krušne peći, kako bi kruh za Badnjak i Božić ispao rumen i lijep.

Bez obzira na to u što vjerovali i kojem se običaju piklanjali, ne zaboravite posijati svoju božićnu pšenicu, čuvajte ju i pazite kako bi narasla što veća, zelenija i ljepša. U skladu s tim želim vam i sretnu i uspješnu Novu godinu i puno zabave u ovo blagdansko vrijeme.