Nakon osmanskog osvajanja Bosne i Hercegovine na sve načine su zatirani tragovi kršćanske vjere, rušenjem crkava, progonom i ubijanjem fratara te maltretiranjem i ponižavanjem onih koji su nastavili živjeti u duhu svoje vjere. Poslije slabljenja Osmanskog Carstva, dobivaju se prve dozvole za obnovu starih i pravljenje novih crkava, tako je obnovljen samostan u Mostaru, a 1871. godine počinje izgradnja crkve u Gorancima.
Radost puka u ovim krajevima zbog izgradnje crkve je bila nemjerljiva i svako je nesebično pomagao u samoj gradnji. O tim događanjima u puku Goranaca postoje mnoge predaje koje govore o samoj gradnji crkve i događajima koji svjedoče o patnjama puka toga kraja pod osmanskom
okupacijom.
Goranci su selo koje je od Mostara udaljeno 14 km i koje ne naseljava mnogo žitelja. Sadašnja važnost Goranaca definira se uglavnom kao mjesto za odmor. Međutim ako se vratimo u povijest, Goranci su bili bitni zbog toga što su se nalazili na raskrižju putova kojim se moglo doći na jug do Mostara, istočno do Drežnice pa dalje u Bosnu, sjeverno do Blidinja i dalje do Duvna te zapadno preko Grabove Drage do Mostarskog blata, Brotnja i dalje. Iako po stećcima, gomilama i gradinama možemo zaključiti da su Goranci bili nastanjeni i za vrijeme Ilira, prvi put se spominju u turskom popisu 1468. god. Sačuvan je mali broj zapisa u koji su uvršteni Goranci po bilo kojoj osnovi. Ovo mjesto je u svoj Šematizam 1867. god. uvrstio i fra Petar Bakula koji je obradio osnovne osobine Goranaca.
Usmenom predajom su sačuvana mnoga sjećanja na ovaj kraj i ljude koji su živjeli u njemu. U ovome radu donosimo predaje koje su zapisali drugi autori i predaje koje su skupljene u kontaktima sa žiteljima ovoga mjesta, a odnose se uglavnom na razdoblje teškoga življenja pod okupacijom Turske. Kao i u svakome drugom katoličkom mjestu, crkve i groblja su bila mjesta gdje se narod okupljao u radosti i žalosti. U Gorancima, osim crkve koja se nalazi u središtu sela, je i više starih grobalja, a za dva groblja Pod Jelom i Rajičevo groblje se vežu određene predaje, a i danas su u uporabi. Crkva u kojoj se i danas služi Sveta misa je izgrađena tek pred kraj turske vladavine.
Ivica Skoko
Nema komentara:
Objavi komentar