Došašće (Advent) kuca na vrata


Zbog svih sadržaja koji se za vrijeme obilježavanja adventa nude u našim gradovima, lako se zaborave njegovo značenje i porijeklo. Došašće je sveto i milosno vrijeme, vrijeme radosne nade! Vrijeme obećanja s Božje strane i ispunjenja tih obećanja. Vrijeme isčekivanja i odgovora s naše strane. Ovo vrijeme Bog nam dariva i ono je za nas vrijeme spasenja. Možemo s pravom reći da je naš život jedno veliko došašće, iščekivanje Krista.

Došašće je vrijeme duhovnog promišljanja, vrijeme priprave za Božić, vrijeme naše duševne inventure. Priznajmo da smo grješnici i da nam je potrebno oproštenje i obraćenje! Došašće je vrijeme za okajavanje grijeha, za ispovijedanje grijeha te otvaranje našega srca Isusu, našemu Spasitelju. Došašće je vrijeme u kojem trebamo učiniti ono što je učinila Linda Marshall, odrekla se grijeha i dvostrukog života te pristala uz Boga. Rekla je: „Gospodine Bože, ja izabirem Tebe!“ Došašće je vrijeme u kojem trebamo duboko udahnuti te reći: Bože, ja sam izabrao Tebe, s Tobom želim koračati u svom životu, s Tobom želim dijeliti svoje dane na zemlji. Došašće je vrijeme u kojem trebamo upitati sebe gdje sam, što sam i kamo vodi moj život? Ako znamo gdje smo, onda blago nama; ako znamo što smo, još više blago nama; ako znamo da naš život vodi u vječnost ali preko križa, onda smo već blaženi.

U došašću slavimo Isusov dolazak k nama, njegov dolazak u naša srca. Isus kuca na vrata našega srca. Nemojmo zaboraviti: Krist dolazi svakoga trenutka k nama. Pitanje je samo primjećujemo li Njegov dolazak? I danas će k nama doći dok o ovome razmišljamo... On želi biti s nama i želi nam pokazati pravi put u život. Kad dopustimo Isusu da uđe u naše srce, mi smo oslobođeni i spašeni. Ovo vrijeme nas zove da dođemo k sebi i da bi Isus mogao doći k nama u svakom trenutku života, ali i na kraju vremena, kada naše vrijeme bude pri kraju i Krist dođe k nama u svojoj slavi, da zauvijek budemo s njim i tako bude ispunjenje naše žarke čežnje i želje. Svi želimo spasiti dušu! To bi trebala biti naša životna zadaća. To mora biti plod našega svakodnevnog nastojanja, rada i naše brige! To je najglavnije!

U svetom vremenu došašća božanski nam Spasitelj govori: „Bdijte i molite! Vrijeme je blizu. Ja dolazim. Bdijte, jer ne znate dana ni trenutka! Bdijte da biste mogli dočekati moj dolazak! Bdijte da ne propustite životnu priliku! Bdijte!"

- Bdijte - to znači nemojte spavati, nemojte drijemati dok je dan, ne gubite vrijeme, ni jednoga trenutka. Ono je dragocjeno.

- Bdjeti - to znači biti razborit i realan, pozoran na sve što se oko nas događa, otvoriti oči i promatrati što nam dan donosi, truditi se otkriti i raspoznavati znakove vremena, dobro od zla razlikovati.

- Bdjeti - to konačno znači ostati aktivan, ne skrstiti ruke, boriti se protiv klonulosti ravodušnosti i rezignacije, s vjerom gledati u budućnost, vjerno Bogu služiti, iznad svega ga ljubiti, na braću i sestre misliti i pomagati im.

- Bdjeti znači biti spreman na susret s Tobom, svojim Spasiteljem i čekati kao što se čeka ljubljena osoba, prijatelj, oslobođenje, spas. Budnost je vrlo važna u životu. Ako budemo bdjeli, onda nas sigurno neće iznenaditi Kristov dolazak, pa došao on navečer ili rano ujutro, u pola noći ili pola dana. A biti budan, znači kršćanski živjeti, u svakom trenutku biti spreman pokazati Bogu svoje račune...

To je briga za jedan drugi život, vječni, u koji vjerujemo i koji je dragocjeniji od ovoga običnog biološkog života. Hvala Ti, Gospodine, na ovom vremenu koje nas potiče na veću budnost, da Te dočekamo kao vjerni sluge, koji ne ljenčare, nego izgrađujući sebe po Tvojoj nauci izgrađuju bolji i ljepši svijet. Budimo Ivani koji će prepoznati Krista na vrijeme i drugima ga navijestiti, ali i pomoći da ga prepoznaju i ostanu na njegovu putu. Svjedočimo drugima svojim dobrim djelima. To će biti najbolja priprema za Božić...

Riječ Božja nas opominje da ozbiljno shvatimo svoj život, svoj poziv na vječni život, da se vladamo odgovorno. Da budni budemo, bdijemo i usrdno molimo.

rastimougospodinu.com

Četiri nedjelje Došašća

Vrijeme Došašća u koje ulazimo jest vrijeme iščekivanja dolaska. Dolaska Isusa Krista, Sina Božjega u našu ljudsku povijest. Zato ćemo se u četiri nedjelje koje su pred nama spominjati kako su ljudi prije Krista očekivali njegov dolazak sve do dana kada se On pojavio na zemlji u ljudskom tijelu.

Prva nedjelja – Kristov dolazak

Došašće – ta riječ budi u svakom kršćanskom srcu posebne osjećaje. Misao nam se vraća na rane mise zornice s adventskim pjesmama u kojima odjekuju misli na navještenje Kristova dolaska za koje se mislilo da je trajalo 4 tisuće godina. Kršćanska nas vjera potiče da neprestano budemo okrenuti prema budućnosti, uvijek ispunjeni nadom. Krist kao osoba središte je naše nade. Za njega već znamo da je došao, da je već živio, da nam je donio poruku spasenja. No, upravo smo u toj poruci doznali da će on, na svršetku svijeta i svakog čovjeka, ponovno doći i suditi svakome. Evanđelje po Luki

''JER KAO ŠTO MUNJA SIJEVNE NA JEDNOM KRAJU OBZORJA I ODBLJESNE NA DRUGOM, TAKO ĆE BITI SA SINOM ČOVJEČIM U DAN NJEGOV….

PAZITE, NE DAJTE SE ZAVESTI. MNOGI ĆE DOISTA DOĆI U MOJE IME I GOVORITI ''JA SAM'' I ''VRIJEME SE PRIBLIŽILO''. NE IDITE ZA NJIMA….''

Krist koji je već došao jedanput, koji na skriven ali stvaran način živi među nama, opet će sigurno doći i mi ga očekujemo. Ne očekujemo ga grčevito zbrajajući biblijske brojeve njegova dolaska, proizvoljno tumačeći razne događaje, iznuđujući razne poruke i glasove s neba, nego ustrajno radeći i izvršavajući zadatke u ovom svijetu. To znači ona budnost o kojoj Krist u Evanđelju govori.


Druga nedjelja – Glas viče u pustinji

Druga nedjelja Došašća pred oči vjernika stavlja lik Ivana Krstitelja, Isusova preteče. Evanđelje po Mateju

''U ONE DANE POJAVI SE IVAN KRSTITELJ PROPOVIJEDAJUĆI U JUDEJSKOJ PUSTINJI…OBRATITE SE JER SE PRIBLIŽILO KRALJEVSTVO NEBESKO.

OVO JE UISTINU ONAJ O KOM PROREČE IZAIJA PROROK.

GLAS VIČE U PUSTINJI,

PRIPRAVITE PUT GOSPODINU,

PORAVNAJTE MU STAZE.

ZAISTA, KAŽEM VAM, IZMEĐU ROĐENIH OD ŽENE NE USTA VEĆI OD IVANA KRSTITELJA…''

Ivan Krstitelj živio je u vrijeme velikih imena – Tiberije Cezar, Poncije Pilat, Herod, Filip, veliki svećenici Ana i Kajfa – a u biti tako malih ljudi. Mislili su, poput mnogih današnjih moćnika, da je povijest bez njih nezamisliva. Ali, bitno se događalo u pustinji Palestine. Iz pustinje dolazi Ivan Krstitelj, Isusov preteča. Ljudi su osjetili da je dostojan i pravi. Evanđelje po Mateju ''Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnati pojas oko bokova. Hrana mu bijahu skakavci i divlji med.'' Privlačila ih je njegovo iskrenost, jednostavnost i strogoća života. A traži je od ljudi prave stvari. Nije im okolišao kao današnji političari. Nije im išao ''niz dlaku'' kako bi ga voljeli i slušali. S malo riječi, a nadasve svojim primjerom, pozivao je na obraćenje i na spreman doček Isusu. Ljudi su slušali, nadali se i nastojali živjeti kako ih je Ivan upućivao.

Nitko ne živi bez nade. Nitko ne živi bez želja i bez planova za svoj život. Želimo zdravlje, nadamo se uspjehu u poslovnom i obiteljskom životu. Želimo biti sretni, zdravi i priznati u društvu. Nažalost, današnji čovjek, unatoč želja i nadanja, živi u vakuumu, u praznini. Ne zna više kamo ide njegov život i svijet u cjelini. Nema smisao života.

Evanđelje druge nedjelje Došašća otvara nam vrata nade i osvjetljava put kojim bismo trebali ići. NEMA NADE BEZ VJERE. Što da činim i otkuda da počnem… Za početak nemoj biti pasivan. POKRENI SE. Počni živjeti kao da si ponovno rođen, kao da si iznova došao na ovaj svijet. Tu, u zatvoru ponovno se rodi. Odredi si kakav život hoćeš živjeti i pripremaj se za taj život da ga počneš živjeti kada izađeš iz Kaznionice. A za ove dane, iskoristi priliku i otkrij vrijednost sakramenta Pomirenja, Svete ispovjedi. Ako ćeš ići doma idi u crkvu, ispovijedi se. Ako nećeš ići doma ispovijedi se svećeniku koji dolazi svake druge subote kod nas u Kaznionicu. Priznaj svoje grijehe, bit će ti lakše. Gospodin će biti uz tebe.

Treća nedjelja – Obraćenje

Ivan Krstitelj, tamo u pustinji, poziva na obraćenje, na promjenu života i tvrdi ''Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje''. Evanđelje po Mateju…

''JA VAS, ISTINA, KRSTIM VODOM NA OBRAĆENJE,

ALI ONAJ KOJI ZA MNOM DOLAZI JAČI JE OD MENE.

JA NISAM DOSTOJAN OBUĆE MU NOSITI.

ON ĆE VAS KRSTITI DUHOM SVETIM I OGNJEM.''

I Isus je došao ka Ivanu da ga krsti, kako bi se ispunilo što su proroci prorokovali. Ivan ga odvraća riječima da on njega treba da krsti a sada ka njemu dolazi. I odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I na njega siđe Duh Božji.

Radujmo se… Po našem Spasitelju i na nas je sišao Duh Sveti. Prepoznajmo tu radost među nama. Problem naših dana i problem naših života je to što Bog nije očit ili barem nije onoliko koliko bi mi to željeli. On je skriven, diskretan, tajanstven, nevidljiv. A tu je oko nas, svugdje prisutan. Velika je nesreća današnjeg čovjeka u tome što ne prepoznaje Boga u svojoj sredini. Zato, u ove dane, neka vanjska priprema za blagdane ne zamagli i ne potisne onu unutra u srcu. Tu se događa susret s Bogom. U svojoj pripravi za Božić, poravnajmo put Gospodinu.

Četvrta nedjelja – Evo službenice Gospodnje…

Još je nekoliko dan do Božića. Do Božjeg utjelovljenja. Najveća i najradosnija vijest, čija jeka traje do današnjih dana. Bog ostaje sebi vjeran. Dolazi neprimjetno, ovijen velom šutnje. Za svoj susret sa Zemljom on izabire Nazaret, malo i zagubljeno mjesto u dalekoj rimskoj provinciji a ne neko svjetsko središte moći. Beskrajno daleki i svemogući Bog, o kojem je Marija slušala od svojih učitelja i roditelja, želi se udomiti među ljudima. I ta se preobrazba treba po njoj dogoditi. Naši problemi u vjeri doimaju se dosta mali i gotovo smiješni u usporedbi s onim što je Marija proživljavala za vrijeme Utjelovljenja. Anđelov ''Ne boj se Marijo'' samo malo daje naslutiti što se događalo u njezinoj nutrini. Njezino pitanja ''Kako će to biti kad muža ne poznajem'' otkriva samo donekle njezinu unutarnju tjeskobu. Ali, strah je prevladan.

''EVO SLUŽBENICE GOSPODNJE, NEKA MI BUDE PO RIJEČI TVOJOJ.''

To je najbolji odgovor koje jedno ljudsko biće može dati svom Stvoritelju. To je odgovor prve vjernice Novog Saveza.

A što je s nama…

Da, što je s nama. Da li smo se pripremili za Božić…Da li su u našim srcima pripremljene jaslice…Koliko smo jaslica pripremili u srcima drugih…Koliko ćemo božića dati ove godine drugima…Ne samo željeti ''Sretan Božić'' nego i dati ga. Ne samo kupiti ga nekim skupim poklonom nego svojom žrtvom i djelotvornom ljubavlju prema bližnjima koji vani čekaju da se mi vratimo a i prijateljima koji su s nama tu u Kaznionici.

Da bi smo to mogli, potrebno je da si ovdje, u Kaznionici, svaki od nas pronađe unutrašnji mir ako već ne kroz svakodnevne molitve, jer nije se još tako približio Gospodinu, onda bar kroz sabranost i razmišljanje u miru, u tišini, kakav je to život imao Gospodin a kakav život imam ja. Da iz tih mislim pronađem ideje i pute svojeg budućeg života jer nitko od nas ne želi da se, po izlasku iz zatvora, ponovno vrati natrag. Gospodin je došao i otkupio naše grijehe, otvorimo se prema Gospodinu i obratimo se. Predajmo mu i ove naše današnje grijehe. On će ih rado uzeti na sebe ako vidi da smo se promijenili, obratili i da smo odlučili ići putem gdje grijeh gubi bitku sa našom vjerom u budući istinit i pravedan život. S GOSPODINOM.

duhovnidnevnik.net


Share:

Business

Popular Posts

Razmišljate o gradnji kuće, prostora ili o dizajnu interijera a nemate ideja !? Tu je 3D 2D Project