Opisujući putopisno - znanstveno planinske pašnjake i stočare planine Čabulje iznad Mostara, agronom sarajevskoga Zemaljskog muzeja Jovo Popović, davne 1935. godine navodi i ovo: „Sva ova visoravan je nastanjena sa brojnim i stalnim ljudskim naseljima. Stanovnici su (siromašni i prijazni) pretežito Hrvati sa nešto malo Srba u Bogodolu…
Bila bi velika književno-duhovna šteta kada se desetoslogaški stihovi gange ne bi što prije uvrstili u školsku lektiru.
“U selu Bogodol kod Mostara na samom početku 19. stoljeća, u bespuću hercegovačkog krša, posnih i neplodnih golih kamenih brda, rođen je i odrastao djed Alekse Šantića, Petar Šantić“ (Aleksa Šantić, Roman o pjesniku, Josip Lešić, Sarajevo, 1988.).
Čabulju nosim duboko u sebi
Osjećam se ispunjen posebnim zadovoljstvom zbog spoznaje da je baš tu, na padinama moje zavičajne planine ogoljele Čabulje, kao gradsko dijete, obilazeći staze djetinjstva svoga djeda i puneći svoje akumulatore kamenom čvrstinom, svjetlošću i toplinom te mirisom žutog smilja i svjetlucavog bijelog kovilja, Aleksa Šantić dobio inspiraciju za vječne socijalne mega stihove „O klasje moje ispod golih brda…“ koji su, za mnoge od nas, kao Cocta - piće naše mladosti.
Obilazeći danas gore spomenutu visoravan, sveti sivo-zeleni kamenjar i zarasle staze djetinjstva, piscu ovih redaka se dogode neugodna ukazanja. U ušima mu odjekuju zvuci prave pravcate gange. Pogleda on i lijevo i desno. Nema kosaca, nema žeteoca, misara, siledžija, duvandžija. Oči vide samo kameno sivilo prošarano sitnim zelenjem. Pa otkuda onda zvuci gange u njegovim ušima? Zato što je ona tu ispod svakog kamena. Stoljećima prosipana po ovim prostorima, akumulirala se ispod zemlje, pa kada bi se malo zakopalo moglo bi se naići na čitave njezine majdane.
A onaj koji tuda prolazi, koji je voli i poželi, ona kao pošteno čeljade dolazi na krilima bure i pada u zagrljaj. Mnogi ne znaju da ganga nije samo vlasništvo hercegovačkih Hrvata katolika. I u muslimanskim i pravoslavnim selima i zaselcima ona se orila. Pred očima su mi i sada bistre slike Alije Cerinovića iz Gornje Drežnice s bocom žilavke u ruci, u društvu svojih rođaka, na velikom Ilindanskom katoličkom derneku, kako s napregnutim vratnim žilama pjeva gangu ništa manje umjetnički dotjeraniju nego je Jozina, Jurina i Matina, istu onu gangu koju je pjevao i njegov pradjed Ilija.
Ganga je neprocjenjiva kulturna vrijednost
Ganga spada u kulturu, a kultura u elemente koji čine definiciju naroda. Svježe su uspomene i s mnogobrojnih derneka s legendarnog misišta Bili, gdje su se u srcedirajuće more gangi iz desetak okolnih katoličkih sela, ulijevale i gange pravoslavnih momaka i djevojaka iz Bogodola, sela njihovog i našeg Alekse Šantića.
Sve životne situacije i tijela i duše, od rođenja do smrti, iskazane su umjetnički u desetsloganskim gangaškim stihovima, i bila bi velika književno-duhovna šteta, ako se što prije, netko od pisaca koji su je dobro obradili (dr. Anđelko Mijatović) ne uvrsti u školsku lektiru, zbog budućnosti mladih naraštaja i duhovne obnove naroda (iz knjige Žarko Marić, „Dječak s kamena“, Zagreb, 2004.).
Danas, kada su sve oči uprte u BiH i njezin novi preustroj, prenijet ću dio svoga teksta objavljenoga u Vjesniku 24. siječnja 2010. godine. „Mali pastir iz pripovijetki Prežihova Voranca je s visokih, pašnjacima i šumama obraslih planina KARAVANKI, preko dubokih i maglom ispunjenih dolina, znatiželjno promatrao svijet oko sebe.
Moja zavičajna planina Čabulja koja se visoko izdiže iznad hladne Neretve, nije bogata šumom niti su njene doline ispunjene maglom. No, s njenih kamenih, sivozelenih vrhova kao rijetko gdje u svijetu, golim očima ili kroz huntingtonske naočale može se promatrati, tu na našem najhrvatskijem tlu, dodirivanje i ispreplitanje žila i žilica najvećih svjetskih civilizacijskih, kulturoloških i religijskih stabala. To dodirivanje je, ne tako davno, izazvalo jake kratke spojeve koji su se osjetili na sve četiri strane svijeta. S civilizacije na civilizaciju ovdje se može baciti ne samo pogled, nego ako baš hoćete i kamenčić…“
Žarko Marić | Gledišta
Nema komentara:
Objavi komentar