Temu mijenja navike građana BiH: Sve više paketa stiže na kućne adrese

Online kupnja iz inozemstva sve je prisutnija među građanima Bosne i Hercegovine. Sve veći broj ljudi naručuje proizvode putem internetskih platformi, a među njima posebno mjesto zauzimaju platforme poput Temua, koje nude velik izbor proizvoda po vrlo niskim cijenama, piše Večernji list BH.

Podaci o poštanskim pošiljkama pokazuju zanimljiv trend. U prvih devet mjeseci 2026. godine u BiH je ocarinjeno 2.152 pošiljke, dok ih je u istom razdoblju prošle godine bilo 2.090. Dakle, broj pošiljki povećan je za 62. 

Međutim, vrijednost robe koja je stigla u tim paketima smanjila se.

U prvih devet mjeseci ove godine vrijednost ocarinjene robe iznosila je oko 2,44 milijuna KM, što je za 450.895 KM manje nego u istom razdoblju 2025. godine. Istodobno je pala i ukupna težina robe – s 16,43 tone na približno 13,45 tona.

To znači da građani, prema dostupnim podacima, šalju nešto više paketa, ali u njima u prosjeku kupuju jeftiniju i lakšu robu.

Mostar među gradovima s velikim brojem pošiljki

Kada je riječ o vrijednosti carinjene robe, najveći iznos zabilježen je u Sarajevu – oko 1,18 milijuna KM. Slijedi Mostar s približno 674.000 KM, dok je u Banjoj Luci evidentirano oko 579.000 KM vrijednosti carinjene robe.

Istodobno su se smanjili i prihodi od uvoznih dažbina. U prvih devet mjeseci 2026. godine naplaćeno je 546.406 KM, dok je godinu ranije taj iznos iznosio 643.546 KM. 

Jeftina roba mijenja navike kupaca

Popularnost internetskih trgovina nije iznenađenje. Platforme poput Temua privlače kupce velikim brojem proizvoda, jednostavnom narudžbom i cijenama koje su često znatno niže od onih u domaćim trgovinama.

Od sitnica za kućanstvo i elektronike do odjeće, dodataka za automobile, alata i raznih potrepština, dio građana sve češće uspoređuje cijene na internetu prije nego što nešto kupi u lokalnoj trgovini.

Promjena se posebno osjeti kod proizvoda koji se mogu relativno jednostavno naručiti i dostaviti poštom.

Predstavnici trgovaca upozoravaju da konkurencija stranih internetskih platformi nije jednako izražena u svim djelatnostima. Posebno se ističe prodaja sportske opreme, gdje domaći trgovci sve teže konkuriraju izrazito niskim cijenama stranih platformi.

Domaće trgovine morat će pratiti trend

Jedan od mogućih odgovora domaćih trgovaca jest razvoj vlastite internetske prodaje.

Očekuje se da će u sljedeće dvije do tri godine sve veći broj trgovina, uz klasične poslovnice, ponuditi i mogućnost kupnje putem interneta. 

Kupci tako dobivaju sve više mogućnosti, ali se pred domaće trgovce postavlja ozbiljan izazov – kako ponuditi konkurentnu cijenu, brzu dostavu i kvalitetnu uslugu u vremenu kada je velik dio svjetskog tržišta udaljen samo nekoliko klikova.

Za građane BiH online kupnja očito više nije samo povremena alternativa. Sve veći broj paketa pokazuje da se navike potrošača mijenjaju, a podatak o manjoj ukupnoj vrijednosti robe sugerira da se pritom sve više traži upravo ono što je jeftino, praktično i dostupno.

Pročitaj članak

Križevac dobiva poseban status, a Međugorje pješačku zonu

Općinsko vijeće Čitluk na svojoj 20. sjednici usvojilo je više odluka koje će se odnositi na infrastrukturne projekte, komunalne naknade, imenovanje ulica, ali i uređenje prostora u Međugorju.

Sjednica je održana u ponedjeljak u vijećnici Kulturno-informativnog centra, a njome je predsjedao predsjednik Općinskog vijeća Čitluk Ivica Jerkić

Milijun KM za KIC i cestu Paoča – Gradnići

Vijećnici su jednoglasno podržali izmjene odluke o kreditnom zaduženju. Od ranije odobrenog kredita Razvojne banke Federacije BiH u iznosu od milijun KM, za izgradnju zgrade Kulturno-informativnog centra predviđeno je 830.036,15 KM.

Preostalih 169.963,85 KM bit će usmjereno u rekonstrukciju lokalne prometnice Paoča – Gradnići. 

Na sjednici su razmatrana i izvješća o radu Edukacijsko-rehabilitacijskog centra „Sveti Josip Radnik“ te Dječjeg vrtića Čitluk za 2025. godinu. Oba izvješća prihvaćena su jednoglasno, a posebno je istaknuto otvaranje područnog odjela Dječjeg vrtića Čitluk.

Nove ulice u Međugorju i Bijakovićima

Jednoglasno su usvojene i izmjene odluke koja uređuje označavanje naseljenih mjesta, naselja, ulica i trgova te zgrada brojevima.

U Međugorju će biti uveden naziv Ulice hrvatskih branitelja, dok će u Bijakovićima biti imenovane ulice fra Didaka Buntića i nadbiskupa Henryka Hosera.

Međugorje dobiva novu pješačku zonu

Jedna od značajnijih odluka odnosi se na proglašenje pješačke zone u Međugorju.

Pješačka zona obuhvatit će približno 200 metara Ulice Put Kovačici, odnosno prostor uz istočnu ogradu groblja Kovačica do ulaza prema molitvenom prostoru crkve sv. Jakova.

Na toj će dionici promet biti namijenjen isključivo pješacima.

Križevac dobiva status sakralne zone

Posebna odluka donesena je i za Križevac u Međugorju.

Općinsko vijeće prihvatilo je odluku o utvrđivanju lokaliteta posebne namjene sakralne zone Križevac. Riječ je o prostoru koji ima posebno vjersko, duhovno i turističko značenje za Međugorje i brojne hodočasnike koji ga posjećuju.

Na kraju sjednice usvojen je i zaključak kojim se daje suglasnost na izmjene i dopune Statuta Edukacijsko-rehabilitacijskog centra „Sveti Josip Radnik“ Čitluk. 

Sve donesene odluke pokazuju da se na području općine Čitluk nastavlja rad na uređenju komunalne infrastrukture i javnih prostora, pri čemu su među najzapaženijim novostima upravo promjene u Međugorju – od nove pješačke zone do posebnog statusa Križevca.

Pročitaj članak

ALARMANTNI PODACI Broj katolika u BiH u 35 godina pao za čak 58 posto!

Broj katolika u Bosni i Hercegovini tijekom posljednjih 35 godina smanjio se za približno 58 posto. Zabrinjavajući podatak iznio je vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić tijekom susreta s predstavnikom Veleposlanstva Republike Poljske u BiH, ponovno skrenuvši pozornost na ozbiljne demografske izazove s kojima se suočavaju Katolička Crkva i katolički puk u našoj zemlji.  

Demografski pad koji ostavlja duboke posljedice  Mons. Tomo Vukšić razgovarao je s Marcinom Czaplińskim, otpravnikom poslova Veleposlanstva Republike Poljske u Bosni i Hercegovini, o položaju Katoličke Crkve, promjenama u broju vjernika te budućnosti katoličke zajednice.  

Podatak o smanjenju broja katolika za oko 58 posto u razdoblju od tri i pol desetljeća svjedoči o razmjerima demografskih promjena koje su obilježile Bosnu i Hercegovinu. Iza takvih brojki nalaze se brojne obitelji, ispražnjeni domovi i zajednice koje se suočavaju s pitanjem kako očuvati svoj život, identitet i budućnost. 

Ovaj problem ne tiče se samo statistike. Broj vjernika izravno utječe na život župa, očuvanje crkvene i kulturne baštine, opstanak manjih zajednica te mogućnost da buduće generacije nastave živjeti na prostorima svojih predaka.  

Unatoč izazovima, Crkva nastavlja svjedočiti nadu  Unatoč teškim okolnostima, nadbiskup Vukšić istaknuo je kako Katolička Crkva i katolici u Bosni i Hercegovini nastoje ustrajati u svjedočenju nade.  

Tijekom razgovora naglašena je i važnost pravednih zakona kojima se štite prava svakog pojedinca i svih naroda. Sugovornici su istaknuli potrebu izgradnje društva u kojemu će se poštovati dostojanstvo čovjeka, promicati opće dobro i jačati društvena sloga.  

U zemlji obilježenoj iseljavanjem i dugotrajnim demografskim promjenama, pitanje ravnopravnosti i pravne sigurnosti ostaje važno za stvaranje uvjeta u kojima će ljudi moći planirati svoju budućnost i ostati živjeti u vlastitoj domovini.  

Poljska otvara počasni konzulat u Međugorju  Na susretu je bilo riječi i o sve većem broju poljskih državljana koji posjećuju Bosnu i Hercegovinu, osobito zbog njezinih vjerskih i hodočasničkih odredišta.  

Czapliński je izvijestio nadbiskupa Vukšića kako Republika Poljska uskoro planira otvoriti počasni konzularni ured u Međugorju. Za počasnog konzula Republike Poljske u Bosni i Hercegovini imenovan je Andrija Vasilj, predsjednik udruge BLAŽ Enology, a svečano otvorenje konzulata najavljeno je za sredinu studenoga.  

Međugorje tako nastavlja potvrđivati svoju važnost na međunarodnoj vjerskoj karti, privlačeći hodočasnike iz različitih dijelova svijeta.  

Upozorenje nadbiskupa Vukšića o smanjenju broja katolika za 58 posto ostaje snažan podsjetnik na izazove koji stoje pred katoličkom zajednicom u Bosni i Hercegovini. Očuvanje vjerskog života, obitelji, dostojanstva svakog čovjeka i uvjeta za ostanak stanovništva među važnim su pitanjima za budućnost zemlje.

Pročitaj članak

Pogledajte tužnu priču Mostarca: Četiri godine mu je automobil jedini dom

Život ponekad čovjeka odvede na put koji nije mogao ni zamisliti. Takva je i priča Jusufa Hadžovića iz Mostara, čovjeka koji već četiri godine nema pravi krov nad glavom, pa noći provodi u svom automobilu.

Jusuf je svoju životnu priču ispričao za YouTube kanal Živa istina, a njegova svakodnevica pokazuje koliko težak može biti život čovjeka koji je ostao bez sigurnog doma i redovitih primanja.

Kako navodi, prehranjuje se u Pučkoj kuhinji, dok nešto novca zaradi na ulici vaganjem ljudi. Nema stalnih primanja, a u životu se uglavnom oslanja na pomoć i dobrotu drugih ljudi.

Iza njega su dva braka. Iz prvog braka ima petero djece, dok je njegova druga supruga preminula. Unatoč svim životnim udarcima, Jusuf nastoji preživjeti iz dana u dan i pronaći način da zaradi barem za ono najosnovnije.

Njegov automobil već godinama nije samo prijevozno sredstvo, nego i mjesto u kojem spava i u kojem provodi dio svog života. Umjesto sigurnog doma, pruža mu tek ono što automobil može pružiti – zaklon od hladnoće, kiše i drugih vremenskih uvjeta.

Posebno je teško čuti da čovjek u takvim okolnostima nema nikakva redovita primanja te da ovisi o ljudima koje sretne na ulici i onima koji su spremni pomoći.

Jusufova priča nije samo priča o siromaštvu. Ona je i podsjetnik da iza svakog čovjeka koji traži pomoć postoji životna priča, obitelj, gubici i okolnosti koje često ne vidimo na prvi pogled.

Njegova sudbina otvorila je i pitanje koliko je ljudi u našem gradu koji žive na rubu društva, bez sigurnog doma i osnovnih uvjeta za dostojan život.

Cijelu priču Jusufa Hadžovića pogledajte u prilogu YouTube kanala Živa istina.

Pročitaj članak

“U Mostaru je zarobljenima kroz žicu davao kruha”: Otkrivena spomen ploča ubijenom franjevcu

foto Općina Čitluk

U župi Čerin upriličeno je komemorativno okupljanje posvećeno hrvatskim braniteljima i svim žrtvama ratova i poraća 20. stoljeća. Uz molitvu, polaganje vijenaca i svetu misu, poseban trenutak obilježilo je otkrivanje spomen-ploče fra Martinu Sopti, franjevcu koji je svojim životom svjedočio kršćansku ljubav, čak i prema onima koji su mu bili protivnici, piše Jabuka.

Okupljeni vjernici i predstavnici društvenog i političkog života prisjetili su se svih koji su položili svoje živote za slobodu, ali i onih čije su sudbine desetljećima bile obilježene stradanjem i nepravdom. Vijenci su položeni, a svijeće zapaljene u znak poštovanja prema poginulima i ubijenima iz različitih povijesnih razdoblja.  

Molitvu kod spomen-obilježja predvodio je fra Velimir Bagavac, župnik župe sv. Stjepana Prvomučenika na Čerinu. Svetu misu predslavio je fra Miljenko Mića Stojić, vicepostulator postupka mučeništva „Sluge Božje fra Andrija Topić i 49 braće“.  

Fra Martin Sopta – svećenik koji nije prestao činiti dobro  Središnje mjesto u ovogodišnjem spomenu zauzelo je sjećanje na fra Martina Soptu, franjevca kojega su suvremenici pamtili kao pobožnog, učenog i dobrog čovjeka. Njegov život ostao je zabilježen po spremnosti da pomogne čovjeku u nevolji, ne gledajući na njegovu pripadnost ni stranu kojoj je pripadao.  

Posebno se ističe svjedočanstvo o njegovoj pomoći zarobljenicima u Mostaru, kojima je kroz žičanu ogradu dodavao kruh. Zbog takva postupka i sam se izložio opasnosti, ali ga mogućnost da pomogne gladnima nije zaustavila.  

Njegovo kršćansko svjedočanstvo nastavilo se i u trenucima kada se našao u rukama svojih progonitelja. Fra Martin nije odustajao od svojih uvjerenja, nego je i pred onima koji su odlučivali o njegovoj sudbini govorio o vjeri u Boga.  

Prema povijesnim navodima, fra Martin Sopta djelovao je u župi Čerin. Osmoga veljače 1945. krenuo je u DVO kako bi pomogao bolesniku, no kući se više nije vratio. Partizani su ga zarobili na putu prema Čitluku, odveli u Ljubuški i ondje ga ubili 12. veljače 1945. godine. 

Spomen-ploča kao trajna obveza pamćenja  

Otkrivanjem i blagoslovom spomen-ploče na zidu župne kuće na Čerinu njegovu je životu odano novo priznanje. Postavljanje ploče financirao je Ogranak Matice hrvatske Čitluk, a blagoslov je predvodio fra Miljenko Mića Stojić. 

U propovijedi je naglašena važnost molitve, sjećanja i očuvanja istine o ljudima koji su u teškim vremenima ostali vjerni svojim uvjerenjima. Fra Stojić pozvao je vjernike da ne zaborave žrtvu branitelja i mučenika te da u njihovim životima prepoznaju primjer koji može pomoći i današnjim naraštajima.  

Spomenuo je i sedmoricu franjevaca koje su Turci ubili na Čerinu, kao i sve one koji su u povijesnim iskušenjima branili svoju vjeru i svoj dom. Posebno je istaknuo kako sjećanje ne smije biti tek povremeni čin, nego trajna odgovornost prema vlastitoj prošlosti.  

Hercegovačka franjevačka provincija nastavlja se zauzimati za postupak kojim bi njezini ubijeni članovi jednoga dana mogli biti priznati kao mučenici i uzdignuti na čast oltara.  

Spomen na fra Martina Soptu nadilazi priču o jednom stradalom svećeniku. On podsjeća da se istinska veličina čovjeka ne očituje samo u onome što govori, nego ponajprije u onome što čini za druge. Čak i u vremenu mržnje, straha i progona, fra Martin nije zaboravio da je svaki čovjek vrijedan pomoći.  

Njegovo ime i danas ostaje poziv na molitvu, vjernost i čuvanje povijesnog pamćenja, kako žrtve prošlosti ne bi pale u zaborav, a njihova svjedočanstva izgubila značenje za buduće naraštaje.

Pročitaj članak

Veliki projekt u Mostaru: 356 stanova i trgovački centar

foto Biznisinfo

Izgradnja velikog stambeno-poslovnog kompleksa Garden SUN na prostoru nekadašnje Tvornice duhana Mostar ulazi u novu fazu. Četiri stambene zgrade već su jasno vidljive na gradilištu, a plan projekta predviđa i dodatni trgovački sadržaj.

Kompleks se gradi na zemljištu površine gotovo 20.000 četvornih metara, a nakon završetka trebao bi predstavljati potpuno novu urbanu cjelinu u ovom dijelu Mostara, piše Biznisinfo.ba.

Četiri zgrade i više od 350 stanova

Prema dosad objavljenim podatcima, Garden SUN obuhvaća četiri stambene zgrade raspoređene kroz osam lamela. Planirano je ukupno 356 stanova, različitih struktura, od jednosobnih do trosobnih. 

U kompleksu bi se trebalo nalaziti i 12 poslovnih prostora, dok je predviđeno ukupno 463 parkirna mjesta, uključujući garažna i vanjska parkirališta.

Radovi su već daleko odmaknuli. Konstrukcije objekata uglavnom su završene, a na dijelu zgrada završeni su i krovovi te zidarski radovi. U nastavku slijede završni građevinski radovi, pročelja, uređenje okoliša i drugi elementi potrebni za dovršetak kompleksa.

Na planu i poseban trgovački objekt

Posebnu pozornost privlači dio projekta koji se odnosi na trgovački sadržaj.

Na maketi kompleksa, koja je izložena u mostarskom trgovačkom centru Plaza, uz četiri stambene zgrade prikazan je i zaseban objekt s velikim parkiralištem. Prema trenutačnom stanju na terenu, izgradnja tog objekta još nije započela. 

Za sada nema službene potvrde koji bi trgovački lanac ili drugi korisnik mogao zauzeti taj prostor, kao ni kada bi izgradnja tog dijela projekta trebala početi.

Zanimljivo je da se još ranije spominjala mogućnost dolaska njemačkog trgovačkog lanca Lidl na ovu lokaciju. Međutim, na predstavljanoj maketi nema oznake Lidla, pa se zasad ne može potvrditi da će upravo taj trgovački lanac biti dio budućeg kompleksa.

Od napuštenog industrijskog prostora do novog naselja

Lokacija nekadašnje Tvornice duhana Mostar posljednjih godina prolazi kroz veliku transformaciju. Prostor koji je dugo bio obilježen industrijskim objektima sada dobiva sasvim drugačiju namjenu – stanovanje, poslovne sadržaje, parkirališta i uređene javne i zelene površine.

Projekt Garden SUN zajednički realiziraju mostarska tvrtka Alarm Gross i trebinjski Herc-invest. U vlasničkoj strukturi Alarm Grossa nalaze se bivši kapetan nogometne reprezentacije BiH Emir Spahić i mostarski poduzetnik Mirsad Ćatić, s jednakim udjelima. 

Kako radovi napreduju, sve je jasnije kako će izgledati prostor koji bi uskoro mogao postati jedna od novih prepoznatljivih stambeno-poslovnih zona Mostara.

Ono što je trenutačno najzanimljivije jest činjenica da stambeni dio projekta već poprima konačan izgled, dok ostaje vidjeti kada će se krenuti u realizaciju planiranog trgovačkog objekta i tko će na kraju zauzeti njegov prostor.

Pročitaj članak

Jolić: “Bosanski muslimani potomci su katolika, a Bobovac je katolički”

foto Armin Durgut

Na mjestu gdje se spajaju općine Kakanj i Vareš - smješten je Bobovac koji je dio povijesne baštine katolika, a srednjovjekovna povijest Bosne ne može se prisvajati u ime samo jednoga naroda. Povjesničar i franjevac fra Robert Jolić upozorio je na važnost povijesnih izvora i opasnost od prilagođavanja prošlosti današnjim političkim interesima, piše Bild.ba.

Pitanje srednjovjekovne Bosne, njezinih vladara, vjerskog života i povijesnog nasljeđa već godinama izaziva rasprave u Bosni i Hercegovini. Upravo zato odjeknule su izjave fra Roberta Jolića, povjesničara i gvardijana u Konjicu, koji je u razgovoru za Katolički tjednik iznio svoje poglede na podrijetlo današnjih muslimana u BiH i povijesno značenje kraljevskoga grada Bobovca.  

U vremenu kada se povijest često promatra kroz prizmu suvremenih političkih i nacionalnih interesa, Jolić je poručio kako se prošlost mora istraživati na temelju izvora, a ne prilagođavati unaprijed postavljenim tezama. 

Bobovac i nasljeđe bosanskih kraljeva  

Govoreći o Bobovcu, jednom od najvažnijih političkih i kraljevskih središta srednjovjekovne Bosne, fra Robert istaknuo je njegovu povezanost s katoličkom tradicijom i bosanskim vladarima.  

Prema njegovu mišljenju, Bobovac je ponajprije baština katolika, odnosno Hrvata koji danas čuvaju svoju povijesnu i vjersku povezanost s tim prostorom. Istodobno, naglasio je da je riječ o baštini svih ljudi koji poštuju Bosnu i Hercegovinu i njezinu povijest.  

Njegova poruka posebno je važna u raspravama o tome ima li jedan narod isključivo pravo na srednjovjekovnu bosansku državu. Povijest jednoga prostora ne može se jednostavno izjednačiti s današnjim nacionalnim identitetima, niti se srednjovjekovni događaji mogu tumačiti isključivo prema potrebama suvremene politike. 

Bobovac je bio kraljevsko središte srednjovjekovne Bosne, a njegovo nasljeđe treba proučavati kroz povijesne dokumente, vladarske isprave i druge relevantne izvore. 

Što govore osmanski popisi?  

Jedan od argumenata koje je fra Robert Jolić iznio odnosi se na osmanski popis iz 1469. godine za područje današnjeg Konjica.  

Prema podatcima koje je naveo, na tom je području zabilježeno 1.860 kršćanskih obitelji i 428 samaca, dok je evidentirana samo jedna muslimanska obitelj. Među kršćanskim obiteljima, prema njegovu tumačenju, njih 35 pripadalo je bosanskim krstjanima.  

Ovi podatci, kako smatra Jolić, važni su za razumijevanje vjerskih prilika u Bosni u vrijeme osmanskog osvajanja i nakon njega.  

Njegovo je stajalište da se današnje muslimansko stanovništvo Bosne i Hercegovine ne može jednostavno predstavljati kao potomstvo isključivo jedne srednjovjekovne vjerske zajednice. Proces prelaska na islam odvijao se tijekom dugog povijesnog razdoblja, a za ozbiljne zaključke potrebno je uzeti u obzir različite izvore i okolnosti.  

Pritom je važno razlikovati povijesno potkrijepljenu činjenicu da je dio stanovništva tijekom osmanske vladavine prihvatio islam od pojednostavljenih tvrdnji o podrijetlu čitavih današnjih naroda.  

Jesu li današnji identiteti mjerilo za srednji vijek?  

Fra Robert posebno se osvrnuo na tvrdnje prema kojima bi se srednjovjekovna Bosna trebala promatrati kao isključiva povijesna prethodnica samo jednoga današnjeg naroda.  

Upozorio je na problem kada se povijesne činjenice pokušavaju uklopiti u suvremene nacionalne narative, umjesto da se zaključci izvode iz izvora.  

Srednjovjekovna Bosna imala je vlastite političke, društvene i vjerske posebnosti. Njezinu povijest nije moguće u cijelosti preslikati na današnje nacionalne kategorije, koje su se oblikovale kroz drukčije povijesne procese.  

Jednako tako, tvrdnje o bosanskim krstjanima, njihovu broju i ulozi u vjerskom životu srednjovjekovne Bosne zahtijevaju pažljivo proučavanje. Ne mogu se bez dodatnih dokaza poistovjećivati sa svim stanovnicima tadašnje Bosne niti se iz njih mogu izvoditi jednostavni zaključci o podrijetlu današnjih naroda.  

Povijest ne smije postati oružje politike  

Jolić je upozorio i na proturječja koja nastaju kada se istodobno slavi srednjovjekovna bosanska država, a pozitivno vrednuje osmansko osvajanje koje je dovelo do njezina nestanka. 

Njegov je stav da se povijesni događaji moraju promatrati u kontekstu vremena u kojem su se dogodili, uključujući posljedice osvajanja za tadašnje stanovništvo, vjerske zajednice i politički poredak.  

Posebno je naglasio kako se srednjovjekovna Bosna ne bi smjela prikazivati kao isključivo vlasništvo jednoga naroda. U današnjoj Bosni i Hercegovini žive Bošnjaci, Hrvati i Srbi, a povijesna baština ne bi trebala biti povod za isključivanje drugih.  

To je poruka koja nadilazi raspravu o jednom gradu ili jednoj povijesnoj epohi: prošlost se ne može mijenjati kako bi odgovarala današnjim političkim ciljevima.  

Istina o prošlosti temelj je budućnosti  

Izjave fra Roberta Jolića ponovno su otvorile pitanje odnosa prema hrvatskoj katoličkoj baštini u Bosni i Hercegovini, ali i načina na koji se tumači povijest srednjovjekovne bosanske države.  

Za Hrvate katolike Bobovac, kraljica Katarina Kosača Kotromanić i tragovi srednjovjekovne katoličke prisutnosti predstavljaju važan dio povijesnog pamćenja. Njihovo očuvanje i istraživanje ne bi trebalo biti razlog za osporavanje tuđe pripadnosti, nego poticaj da se vlastita povijest upozna i prenosi budućim naraštajima.  

Pritom je jednako važno da se povijesne tvrdnje provjeravaju na temelju dostupnih izvora, bez obzira na to kome odgovaraju. Ozbiljno istraživanje ne počinje unaprijed donesenim zaključkom, nego pitanjem, dokumentom i spremnošću da se činjenice sagledaju u cijelosti.  

Poruka koja proizlazi iz Jolićevih istupa jasna je: povijest Bosne i Hercegovine previše je složena i bogata da bi se svela na političke parole. Bobovac zaslužuje biti mjesto povijesnog sjećanja, znanja i poštovanja, a ne prostor u kojem će se prošlost koristiti za produbljivanje današnjih podjela.

Pročitaj članak

Partizani su ušutkali njega, ali njegove pjesme nisu mogli ušutkati!

foto DuList

Postoje mjesta na kojima povijest ostavlja rane koje ni desetljeća ne mogu izbrisati. Jedno od njih je otočić Daksa pokraj Dubrovnika, mjesto stradanja desetaka ljudi koji su u jesen 1944. godine, nakon ulaska partizanskih postrojbi u grad, izgubili život bez pravičnog suđenja. Među žrtvama bio je i isusovac Petar Perica, svećenik čije su duhovne pjesme nadživjele vrijeme u kojem je nasilno prekinut njegov život.  

Peričino ime posebno je utkano u hrvatsku katoličku tradiciju. Njegovi napjevi „Rajska Djevo, kraljice Hrvata” i „Do nebesa nek se ori” desetljećima okupljaju vjernike u molitvi, na misnim slavljima i marijanskim pobožnostima. Malo je onih koji te pjesme nisu barem jednom čuli, a još je manje onih koji bi pomislili da iza njih stoji čovjek čiji je život završio u vrtlogu poratnih likvidacija.  

Svećenik čije su pjesme postale dio hrvatske duhovne baštine  

Petar Perica bio je član Družbe Isusove, redovnik i svećenik koji je svojim djelovanjem ostavio trag u vjerskom životu hrvatskoga naroda. Njegove pjesme nisu bile tek glazbeni zapisi, nego izraz pobožnosti i ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji. Upravo zato njegovo stradanje ima posebno značenje za vjernike koji i danas mole i pjevaju njegove stihove.  

U listopadu 1944. ratne prilike zahvatile su i Dubrovnik. Nakon ulaska partizanskih snaga u grad počela su uhićenja osoba koje su nove vlasti smatrale politički nepoželjnima. Među privedenima našli su se ugledni građani, intelektualci, javni djelatnici i svećenici.  

Perica je uhićen u listopadu te godine. Njegov životni put završio je na Daksi, otočiću koji je postao simbol jedne od najtežih epizoda poratnog nasilja na dubrovačkom području.  

Daksa – mjesto na kojem su ugašeni brojni životi  

U noći s 24. na 25. listopada 1944. na Daksi je pogubljeno više dubrovačkih građana. U povijesnim prikazima najčešće se navodi broj od 53 žrtve. Među njima su bili ljudi različitih zanimanja i društvenih uloga, a njihova sudbina desetljećima je opterećivala obitelji i kolektivno pamćenje Dubrovnika.  

Mnogi su ubijeni bez sudskog postupka koji bi im omogućio obranu i utvrđivanje pojedinačne odgovornosti. Upravo je izostanak pravičnog suđenja jedna od ključnih činjenica zbog kojih se događaji na Daksi promatraju kao simbol revolucionarnog i politički motiviranog nasilja. 

Sudbina ubijenih dugo je ostala obavijena šutnjom. Tek nakon mnogo godina njihovi su posmrtni ostatci pronađeni i identificirani, čime je otvoren prostor za dostojanstveniji odnos prema žrtvama i njihovim obiteljima.  

Za Dubrovnik Daksa nije samo povijesna lokacija. Ona je mjesto sjećanja na ljude čiji su životi prekinuti u vremenu kada je ideološka pripadnost često bila važnija od dokaza, a politička presuda mogla značiti i smrtnu kaznu.  

Kada su vjera i savjest postale razlog za progon  

Stradanje katoličkih svećenika u razdoblju komunističkog preuzimanja vlasti ostaje važna tema hrvatske povijesti. Brojni su svećenici nakon završetka rata bili izloženi progonima, zatvaranjima i nasilju, a dio njih izgubio je život. Njihove sudbine potrebno je istraživati na temelju povijesnih dokumenata, svjedočanstava i pojedinačnih biografija, bez prešućivanja zločina, ali i bez zanemarivanja povijesnog konteksta.  

U takvom je okviru važno promatrati i događaje na Daksi. Političke likvidacije nisu bile samo tragedija pojedinih obitelji nego i ozbiljan udarac pravnoj sigurnosti, slobodi savjesti i mogućnosti da se o vlasti javno razmišlja drukčije.  

Posebno je bolna činjenica da su među ubijenima bili ljudi čiji je život bio posvećen služenju drugima. Perica je svojim svećeničkim pozivom i duhovnim stvaralaštvom pripadao svijetu molitve, vjere i kulture. Njegova smrt stoga i danas otvara pitanje odnosa ideologije prema vjeri i ljudskom dostojanstvu.  

Pritom je važno razlikovati odgovornost konkretnih počinitelja i tadašnjih vlasti od općih tvrdnji koje zahtijevaju dodatne povijesne dokaze. Povijesna istina ne postaje snažnija pretjerivanjem, nego spremnošću da se zločini jasno imenuju i da se svaka žrtva promatra kao čovjek kojemu je pripadalo pravo na život i pravičan postupak.  

Sjećanje koje nadilazi desetljeća  

Danas, kada vjernici zapjevaju „Rajska Djevo, kraljice Hrvata”, mnogi u tim riječima prepoznaju više od poznatoga marijanskog napjeva. One su dio duhovne baštine koja se prenosila iz naraštaja u naraštaj, unatoč ratovima, političkim promjenama i osobnim tragedijama.  

Sudbina Petra Perice podsjeća da čovjek može biti nasilno uklonjen, ali da njegovo djelo ne mora nestati s njim. Njegove su pjesme ostale živjeti u crkvama, obiteljima i zajedničkoj molitvi hrvatskih katolika.  

Daksa, s druge strane, ostaje opomena da se nijedna ideologija ne smije postaviti iznad ljudskog života, da se krivnja ne smije utvrđivati proizvoljno i da se pravda ne može zamijeniti osvetom.  

Sjećati se žrtava znači odbaciti šutnju, ali i čuvati dostojanstvo povijesne istine. Znači tražiti odgovore, poštovati mrtve i zahtijevati da se zločini istraže bez obzira na to tko ih je počinio i u ime koje ideje.  

Petar Perica ostao je zapamćen kao svećenik i autor pjesama koje i danas odjekuju hrvatskim crkvama. Njegova životna priča, kao i sudbina drugih ubijenih na Daksi, poziva na molitvu, povijesno pamćenje i trajnu obranu ljudskog dostojanstva.  

Jer pjesma može nadživjeti nasilje, ali sjećanje na žrtve obvezuje nas da se ne pomirimo s nepravdom i da istinu tražimo čak i onda kada je dugo bila prešućivana.

Pročitaj članak

ZIMA STIGLA U HERCEGOVINU: Prvi snijeg zabijelio Blidinje

Iako je jesen još uvijek u tijeku, prve snježne pahulje već su donijele pravi zimski ugođaj na pojedine planine u Bosni i Hercegovini. Snijeg je u subotu navečer, 24. listopada, zabijelio Blidinje, a zimski prizori zabilježeni su i na Vlašiću, piše Bljesak.info.

Prve snježne padaline na Blidinju objavila je meteorološka stranica Hercegovina Meteo, a vijest je brzo privukla pozornost ljubitelja prirode i planinskih krajolika.  Dolazak snijega posebno je zanimljiv za Hercegovinu, gdje su jesenski dani često obilježeni blažim temperaturama, dok se na višim nadmorskim visinama vremenske prilike mogu brzo promijeniti.  

Bijeli pokrivač i na Vlašiću  Snježne pahulje nisu zaobišle ni Vlašić, jednu od najpoznatijih planinskih destinacija u Bosni i Hercegovini. Na području Devečana, na približno 1.763 metra nadmorske visine, tijekom subotnje večeri padao je intenzivan snijeg.  

Krupne pahulje postupno su prekrivale planinske predjele, stvarajući prizore koji podsjećaju na zimske mjesece. Fotografije i snimke s planina ponovno su pokazale koliko se vremenski uvjeti u višim krajevima mogu razlikovati od onih u nižim područjima.  

Prve snježne padaline ujedno bude i zanimanje izletnika, planinara i skijaša koji s nestrpljenjem očekuju početak zimske sezone.  

Zima se približava, ali za skijanje treba pričekati  Iako su prve pahulje nagovijestile dolazak hladnijeg razdoblja, to još ne znači da je počela skijaška sezona. Za otvaranje skijališta potrebne su odgovarajuće temperature i dovoljne količine snijega.  

Prema prognozi Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH, u nedjelju se očekuje pretežno oblačno vrijeme, uz kišu u jutarnjim satima i tijekom dijela prijepodneva. Nove oborine moguće su i kasno navečer.  

Jutarnje temperature uglavnom će se kretati od 4 do 10 stupnjeva, dok će na jugu zemlje biti do 13 stupnjeva. Dnevne temperature očekuju se između 9 i 15 stupnjeva, a na jugu do 20 stupnjeva Celzijevih.  

Prvi snijeg na Blidinju i Vlašiću tako je donio dašak zime još u listopadu. Pred ljubiteljima planina sada je razdoblje iščekivanja novih snježnih padalina i prizora koji svake godine privlače brojne posjetitelje.

Pročitaj članak

Što se događa iza vrata Pučke kuhinje u Mostaru? Ovaj video otkriva cijelu priču

Pučka kuhinja u Mostaru svakoga dana otvara svoja vrata ljudima kojima je pomoć potrebna, a iza svakog pripremljenog obroka stoji trud i rad ljudi koji se brinu da nitko ne ostane bez hrane.

U videu koji donosi kanal TV Živa istina prikazan je prostor Pučke kuhinje, način na koji ona svakodnevno funkcionira te dio posla koji se odvija daleko od očiju javnosti. Od pripreme namirnica do kuhanja i podjele obroka, cijeli proces zahtijeva organizaciju, odgovornost i predanost.

Posebno je istaknuto kako se obroci pripremaju u uređenom i funkcionalnom prostoru, uz nastojanje da pomoć bude dostupna svima kojima je potrebna. Iza svega nisu velike riječi, nego svakodnevni rad ljudi koji svojim angažmanom nastoje osigurati da korisnici dobiju barem jedan siguran i pripremljen obrok.

Pučka kuhinja tako nije samo mjesto gdje se priprema hrana. Ona je i mjesto solidarnosti, ljudske blizine i pomoći onima koji se nalaze u teškim životnim okolnostima.

Video TV Živa istina donosi neposredan pogled na svakodnevicu Pučke kuhinje u Mostaru – bez uljepšavanja, kroz stvarni rad, pripremu hrane i ljude koji svakoga dana ulažu svoj trud kako bi pomogli drugima.

Pročitaj članak

Ljubi Gospodina, Boga svojega i svoga bližnjega kao sebe samoga

Današnje Evanđelje po Mateju donosi jednu od najvažnijih poruka cijeloga kršćanskog života. U središtu Isusova odgovora nije složeno objašnjenje Zakona, nego jednostavna i zahtjevna riječ – ljubav.

Farizeji su, nakon što je Isus ušutkao saduceje, poslali zakonoznanca da ga iskuša pitanjem: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« Isus mu odgovara jasno i bez dvojbe: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.«

Time Isus pokazuje da vjera nije samo ispunjavanje propisa, običaja i vanjskih obveza. U središtu vjere treba biti čovjekov odnos prema Bogu. Ljubiti Boga znači staviti ga na prvo mjesto, pouzdati se u njega i nastojati svojim životom živjeti ono što nam je ostavio.

Ali Isus ne ostaje samo na ljubavi prema Bogu. Odmah dodaje drugu zapovijed: »Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.«

Te dvije zapovijedi nerazdvojive su. Nije moguće govoriti o ljubavi prema Bogu, a istodobno svjesno zatvarati srce prema čovjeku koji nam je blizu. Naša vjera posebno se pokazuje u odnosu prema drugima – prema obitelji, prijateljima, susjedima, kolegama, ali i prema onima s kojima se teško razumijemo ili s kojima smo se možda posvađali.

Ljubiti bližnjega ne znači uvijek slagati se sa svime što druga osoba govori ili čini. Kršćanska ljubav nije ravnodušnost prema nepravdi niti odobravanje svega. Ona znači ne prestati drugoga gledati kao čovjeka dostojnog poštovanja, čak i onda kada među nama postoje razlike, povrede i neslaganja.

Isus na kraju kaže: »O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Drugim riječima, sve ono što činimo kao vjernici treba biti prožeto ljubavlju. Molitva, sveta misa, sakramenti, post, odricanje i dobra djela ne smiju postati samo vanjske navike, nego trebaju voditi prema većoj ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Današnje Evanđelje zato pred svakoga od nas postavlja jednostavno, ali duboko pitanje: ljubimo li doista Boga i bližnje ili se naša vjera zaustavlja samo na riječima i običajima?

Ponekad nije teško ljubiti one koji nas vole. Pravi izazov počinje onda kada treba oprostiti, pružiti ruku, prešutjeti uvredu, pomoći bez očekivanja zahvalnosti ili učiniti dobro nekome od koga ništa ne možemo dobiti zauzvrat.

Upravo se u takvim svakodnevnim situacijama vidi koliko je Kristova zapovijed ljubavi stvarno zaživjela u našem životu.

Neka nam današnja Božja riječ bude poticaj da ponovno stavimo Boga na prvo mjesto, ali i da ne zaboravimo čovjeka pored sebe. Jer ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu nisu dvije odvojene staze. One čine jedan put – put kojim nas Krist poziva da živimo svoju vjeru.

»Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, i svoga bližnjega kao sebe samoga.«

To je srž Evanđelja. I možda upravo ono što nam je danas najpotrebnije – više ljubavi prema Bogu, više razumijevanja prema čovjeku i više spremnosti da dobro koje primamo od Boga sami prenesemo drugima.

Pročitaj članak

Na Bobovcu održan 25. Molitveni dan za Domovinu

 

Na povijesnom Bobovcu danas je održan 25. Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije te 23. vojno i policijsko hodočašće, tradicionalno okupljanje koje svake godine povezuje vjeru, povijest i molitvu za Bosnu i Hercegovinu.

Ovogodišnje hodočašće održano je uoči 548. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine Kosače-Kotromanić, koja je preminula 25. listopada 1478. godine. Na Bobovcu su se okupili brojni vjernici iz različitih krajeva BiH, pripadnici Oružanih snaga i policijskih agencija, predstavnici crkvenog života te brojni društveni i politički dužnosnici. 

Misu je predvodio vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota, a u koncelebraciji je sudjelovalo dvadesetak svećenika. Među njima su bili i predstavnici Vojnog ordinarijata Republike Hrvatske te Vojnog vikarijata Republike Slovenije. 

Posebnu pozornost privuklo je sudjelovanje predsjednika Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragana Čovića i novoizabrane hrvatske članice Predsjedništva BiH Darijane Filipović. Na događaju su bili i brojni predstavnici institucija BiH, među kojima zamjenik ministra obrane Slaven Galić, veleposlanik Republike Hrvatske u BiH Ivan Sabolić, pomoćnik ministra obrane Zoran Šajinović, general-bojnik Tomo Kolenda i general-bojnik Zdravko Rezo.

Molitva za mir i budućnost

Propovijed je, uz posebno iznenađenje mons. Relote, održao fra Anto Radoš, svećenik koji pastoralno djeluje u Međugorju. Govoreći o kraljici Katarini, njezinu životu, vjeri, ljubavi prema obitelji i domovini te njezinu povijesnom stradanju, pozvao je okupljene na očuvanje mira, ljubavi i međusobnog poštovanja.

Posebno je naglasio potrebu izgradnje mostova među ljudima, bez obzira na njihovu vjeroispovijest i različitosti, poručujući da je potrebno gledati drugoga čovjeka s poštovanjem i dostojanstvom. 

Darijana Filipović istaknula je kako se na Bobovcu moli za Bosnu i Hercegovinu i hrvatski narod, uz poruke mira i zajedništva koje bi, kako je navela, trebale biti prenesene budućim naraštajima. Prisjetila se i kraljice Katarine te svih koji su kroz povijest podnijeli žrtvu za slobodu i opstanak hrvatskog naroda.

Tradicija koja traje više od dva desetljeća

Molitveni dan za Domovinu na Bobovcu pokrenuo je 2002. godine tadašnji vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, u spomen na smrt kraljice Katarine Kosače-Kotromanić.

Cilj okupljanja od početka je bio zajedničkom molitvom obuhvatiti osobne potrebe, narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu, ali i sve ljude i narode koji u njoj žive. Dvije godine poslije ovoj su se tradiciji pridružili pripadnici Oružanih snaga i policijskih snaga BiH. 

Bobovac je pritom mnogo više od mjesta na kojem se održava jedno godišnje okupljanje. Kao nekadašnje sjedište bosanskih vladara, ovaj srednjovjekovni grad zauzima važno mjesto u povijesnom pamćenju i predstavlja jedno od najznačajnijih mjesta srednjovjekovne Bosne. 

Današnje okupljanje ponovno je pokazalo kako se na Bobovcu susreću vjera, povijesno sjećanje i poruka zajedništva, uz molitvu za mir, stabilnost i budućnost Bosne i Hercegovine.

 

Pročitaj članak

NIGERIJA KRVARI, A SVIJET ŠUTI Tisuće kršćana ubijene, tko će ih zaštititi?

Dok se u Nigeriji nastavlja nasilje nad civilnim stanovništvom, kršćanske zajednice suočavaju se sa strahom, gubitkom najmilijih i neizvjesnošću za vlastitu budućnost. Napadi na sela, otmice i ubojstva ostavljaju duboke rane, a pitanje zaštite vjerskih zajednica sve snažnije odjekuje pred međunarodnom javnošću.  

Posebno zabrinjava sudbina kršćana koji zbog svoje vjere postaju žrtve progona. Njihova svakodnevica za mnoge je obilježena nesigurnošću, dok obitelji pokušavaju pronaći odgovore na tragedije koje su ih zadesile. U takvim okolnostima više nije dovoljno samo izraziti zabrinutost – nužno je tražiti načine kako zaštititi ljude i spriječiti nove zločine.  

Zastrašujući podaci iz Nigerije  

Razmjere nasilja pokazuju i podaci međunarodnih organizacija. Prema izvješću organizacije Open Doors za 2026. godinu, u razdoblju koje je obuhvaćeno istraživanjem u Nigeriji je zbog vjere ubijeno 3.490 kršćana.  

Amnesty International objavio je i podatke prema kojima je od svibnja 2023. do svibnja 2025. u napadima naoružanih skupina u sedam saveznih država Nigerije ubijeno najmanje 10.217 ljudi.  

Ove brojke ne predstavljaju istu skupinu žrtava niti se odnose na jednako razdoblje. Zajedno, međutim, svjedoče o ozbiljnosti nasilja i potrebi za učinkovitijom zaštitom stanovništva.  

Za obitelj koja je izgubila sina ili kćer brojke nemaju gotovo nikakvo značenje. Za njih tragedija ima ime, lice i prazno mjesto za obiteljskim stolom. Za zajednicu kojoj je uništena crkva posljedice nisu samo materijalne, nego zahvaćaju i njezin vjerski život, osjećaj sigurnosti i nadu u budućnost.  

Pravo na vjeru ne smije biti razlog za strah  Nitko ne bi smio živjeti u strahu zato što pripada kršćanskoj zajednici ili želi slobodno ispovijedati svoju vjeru. Pravo na život, osobnu sigurnost i slobodu vjeroispovijesti mora vrijediti za svakoga čovjeka, bez obzira na njegovo podrijetlo i uvjerenja.  

Zato zaštita kršćana u Nigeriji nije samo pitanje vjerske solidarnosti. To je i pitanje ljudskih prava, dostojanstva i odgovornosti onih koji imaju mogućnost utjecati na zaustavljanje nasilja.  

Međunarodna zajednica trebala bi snažnije poduprijeti zaštitu ugroženih zajednica, zahtijevati odgovornost počinitelja i pomagati ljudima koji su zbog napada ostali bez domova. Jednako je važno osigurati da se zločini istraže, a odgovorni privedu pravdi.  

Osuda nasilja mora biti jasna i nedvosmislena, bez obzira na to tko ga čini i tko su njegove žrtve.  

Kršćanska solidarnost ne završava na riječima  

Za vjernike diljem svijeta sudbina kršćana u Nigeriji poseban je poziv na zajedništvo. Molitva je izraz vjere i nade, ali solidarnost se može pokazati i konkretnom pomoći, podupiranjem humanitarnih inicijativa te javnim zauzimanjem za one kojima su ugroženi život i sloboda. 

Kršćanska poruka ne poziva na osvetu niti na mržnju prema drugim narodima i religijama. Ona poziva na zaštitu nedužnih, obraćenje srca i izgradnju mira. Ipak, mir ne znači prešutjeti nepravdu. Bez zaštite žrtava i odgovornosti za počinjene zločine teško je govoriti o istinskom miru.  

Isus u Evanđelju obećava:  „Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ (Mt 5,10)  Te riječi danas imaju posebnu težinu za sve koji zbog svoje vjere podnose prijetnje, gubitke i nepravdu.  

Molitva koja ne smije ostati bez djela  

Gospodine, budi blizu svima koji u Nigeriji oplakuju svoje najmilije. Daj snagu roditeljima koji su izgubili djecu, zaštiti nevine i oslobodi one koji su odvedeni protiv svoje volje. Ohrabri sve koji se boje za vlastiti život i podari utjehu zajednicama koje su pogođene nasiljem.  

Prosvijetli one koji odlučuju o sudbini naroda kako bi se zauzeli za pravdu, sigurnost i mir. Zaustavi nasilje i pomozi ljudima različitih vjera da žive jedni uz druge bez straha i mržnje.  

Nigerija ne smije ostati samo još jedna zaboravljena tragedija u svjetskim vijestima. Svaka žrtva zaslužuje dostojanstvo, svaka obitelj pravo na istinu, a svaki čovjek zaštitu od nasilja.  

Kršćani koji danas trpe progon ne trebaju samo naše suosjećanje. Potrebni su im naša molitva, naša solidarnost i glas koji će jasno poručiti da se nevini životi moraju zaštititi.  

Neka nas njihova patnja ne odvede u mržnju, nego potakne na još snažnije zauzimanje za pravdu. Jer ondje gdje se ljudsko dostojanstvo gazi, kršćanin je pozvan svjedočiti istinu, braniti slaboga i čuvati nadu.

Pročitaj članak

Raspored misa po grobljima za Svi svete i Dušni dan za Mostar i okolicu

foto Goranci online

Svetkovina Svih svetih i Dušni dan i ove će godine biti prilika da se vjernici okupe na grobljima, pomole za svoje pokojne i prisjete se članova obitelji, prijatelja i svih onih koji više nisu s nama, piše Goranci online.

Svetkovina Svih svetih obilježava se u nedjelju, 1. studenoga, dok je Dušni dan u ponedjeljak, 2. studenoga. Budući da Dušni dan ove godine pada na radni dan za većinu zaposlenih.

Skoro 1.200 godina Crkva slavi 1. studenoga svetkovinu Svih svetih. Papa Bonifacije IV. (608-615) posvetio je oko god. 610. rimski Panteon Bogorodici i svim mučenicima. Godinama se svetkovina Svih svetih u Rimu slavila 13. svibnja, a kasnije je prihvaćen irski i engleski datum svetkovine 1. studenoga. 

Papa Grgur III. posvetio je oko god. 740. u bazilici Sv. Petra u Rimu posebnu kapelicu u čast Spasitelju, njegovoj Majci, apostolima, mučenicima i svim svetima. God. 827. papa Grgur IV. odredio je da se 1. studenoga u cijeloj Crkvi na svečani način slavi spomen Svih svetih. Ta je svetkovina spomen svih svetaca, proglašenih i neproglašenih, koji su svoj život proživjeli na čast Bogu, u duhu i po zahtjevima Evanđelja i na korist bližnjima. Svetkovina Svih svetih je zapovjedni blagdan u Katoličkoj crkvi, piše Katolička tiskovna konferencija.

U nastavku donosimo raspored svetih misa na grobljima u Mostaru i okolici za posljednji vikend listopada te svetkovinu Svih svetih i Dušni dan.

Nedjelja, 25. listopada – 30. nedjelja kroz godinu

• 12:00 sati – Vrdi

Subota, 31. listopada

• 12:00 sati – groblje na Galcu
• 14:00 sati – groblje Troskoti
• 14:00 sati – Grabova Draga, Marijića groblje
• 15:00 sati – Grabova Draga, Bošnjačko groblje

Nedjelja, 1. studenoga – Svi sveti

• 9:00 sati – Cim, groblje Gorica, franjevačka strana
• 10:00 sati – groblje Smrčenjaci, župa
• 10:30 sati – Ilići, Vrelo-Kolenje, franjevačka strana
• 11:00 sati – Masline
• 11:00 sati – Goranci 
• 11:00 sati – Donja Jasenica
• 11:00 sati – Lakševine, Buna
• 12:00 sati – Djevojačko groblje (sv. Ante), župa
• 12:00 sati – groblje u Miljkovićima, franjevačka strana
• 13:00 sati – Raška Gora, Domazeti
• 13:00 sati – Rodoč
• 14:00 sati – Bunica
• 14:00 sati – groblje Koto na Kosoru
• 15:00 sati – Gornja Jasenica
• 15:00 sati – groblje na Smrčenjacima
• 15:00 sati – groblje na Orlacu, župa
• 15:00 sati – groblje Ortiješ
• 15:00 sati – groblje Gnjojnice

Ponedjeljak, 2. studenoga – Dušni dan

• 10:00 sati – Ilići, groblje Kolenje, župa
• 10:00 sati – groblje Raštani, župa
• 11:00 sati – Šoinovac
• 12:00 sati – Cim, groblje Gorica, župa
• 12:30 sati – Bogodol
• 13:00 sati – groblje na Orlacu, franjevačka strana
• 14:00 sati – groblje Kočine
• 15:00 sati – Djevojačko groblje (sv. Ante), franjevačka strana
• 15:00 sati – Sutina
• 15:00 sati – groblje Dračevice
• 16:00 sati – groblje Raštani, župa
• 16:00 sati – Vojno groblje, Bišće polje

Svi sveti dan su kada se Crkva spominje svih svetih, poznatih i nepoznatih, dok je Dušni dan posebno posvećen molitvi za pokojne. Tih dana groblja postaju mjesta susreta, molitve i sjećanja, a paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća vjernici iskazuju ljubav i poštovanje prema svojim pokojnicima.

Podsjetimo, temeljnim ugovorom između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine, koji je ratificiran 25. listopada 2007., uređuju se i neradni dani za katolike u cijeloj zemlji, a svetkovnia Svih svetih je ubrojena među neradne dane. Tako u Temeljnom ugovoru, članak 9., stoji: "1. Posebnim zakonom Bosne i Hercgovine kao neradni dani za katolike u cijeloj zemlji uredit će se nedjelje i slijedeće svetkovine: a) 6. siječnja - Bogojavljenje; b) Tijelovo; c) 15. kolovoza - Uznesenje Blažene Djevice Marije; d) 1. studenoga - Svi sveti; e) 25. prosinca - Božić. 2. Dvije zainteresirane strane će se dogovoriti o možebitnim promjenama neradnih dana , ukoliko se za to ukaže potreba."

Pročitaj članak

Noćas vraćamo kazaljke: spavat ćemo sat dulje, ali dan će biti kraći

Ljetnom računanju vremena bliži se kraj, a već noćas nas očekuje povratak na zimsko računanje vremena. U noći sa subote, 24. listopada, na nedjelju, 25. listopada, kazaljke ćemo vratiti jedan sat unatrag.

To znači da će se u 3 sata ujutro vrijeme ponovno računati kao 2 sata. Noć će tako biti dulja za jedan sat, pa ćemo u nedjelju ujutro moći odspavati sat vremena više.

Što treba učiniti sa satovima?

Većina suvremenih mobitela, računala i drugih uređaja automatski će prijeći na novo računanje vremena. Ipak, klasične zidne i ručne satove, kao i pojedine uređaje koji nemaju automatsko podešavanje, bit će potrebno namjestiti ručno.

Promjena će se najviše primijetiti tijekom poslijepodneva. Iako ćemo ujutro dobiti nešto više dnevne svjetlosti, Sunce će prema satu zalaziti ranije, pa će se mrak početi spuštati već u ranijim poslijepodnevnim satima.

Jedan sat više sna, ali i raniji mrak

Za mnoge će najugodniji dio promjene biti upravo dodatni sat sna. Za razliku od proljetnog pomicanja kazaljki unaprijed, kada gubimo jedan sat, jesenski prijelaz omogućuje jednu dulju noć.

S druge strane, kraći dan mnogima će brzo promijeniti svakodnevni ritam. Nakon posla, škole ili drugih obveza bit će manje prirodnog svjetla, a jesenske večeri postajat će sve dulje.

Zimsko računanje vremena i ove godine dolazi posljednje nedjelje u listopadu, a 25. listopada ujedno je najraniji mogući datum na koji taj prijelaz može pasti.

Iako se posljednjih godina mnogo govorilo o mogućem ukidanju pomicanja sata, za sada nema konačne odluke kojom bi ova praksa bila ukinuta. Kazaljke se stoga i dalje vraćaju ujesen, a ponovno pomiču unaprijed u proljeće.

Dakle, večeras prije spavanja vrijedi provjeriti satove koje treba ručno namjestiti. A u nedjelju nas čeka mala, ali mnogima draga pogodnost – jedan sat više za spavanje.

Pročitaj članak