Hercegovački ćupter na pragu UNESCO-ove liste: Kornelija Barbarić iz Čitluka napravila najbolji ćupter!

foto Fena

Tradicionalna hercegovačka slastica, koja je desetljećima bila nezaobilazan dio blagdanskog stola naših baka i djedova, sve je bliže velikom međunarodnom priznanju. Na osmom Sajmu ćuptera u Tepčićima kod Čitluka najavljeno je kako se privodi kraju postupak uvrštavanja hercegovačkog ćuptera na preliminarnu UNESCO-ovu listu, a titulu najboljeg ćuptera ove godine ponijela je Kornelija Barbarić iz Čitluka, piše Fena.

Osmi Sajam ćuptera, održan u utorak, 10. studenoga, u Tepčićima kod Čitluka, ponovno je okupio ljubitelje tradicionalne hercegovačke gastronomije, domaće proizvođače i čuvare kulturne baštine. Na ovogodišnjoj manifestaciji, koju je organiziralo Društvo „Ante“ Tepčići – Čitluk, sudjelovalo je 25 izlagača iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Sajam je svečano otvorila federalna ministrica kulture i športa Sanja Vlaisavljević, koja je tom prilikom najavila važan iskorak u zaštiti ove tradicionalne hercegovačke delicije.

Kornelija Barbarić napravila najbolji ćupter

Posebnu pozornost privuklo je natjecanje u pripremi najboljeg ćuptera, na kojem je stručni žiri ocjenjivao okus, izgled, tvrdoću, slatkoću i prozračnost ove slastice.

Prema ocjenama žirija, prvo mjesto osvojila je Kornelija Barbarić iz Čitluka, čiji je ćupter proglašen najboljim na ovogodišnjem sajmu.

Drugo mjesto pripalo je Anti Raspudiću, dok je treće mjesto osvojila Anita Miletić.

Nagradu pobjednici uručila je ministrica Sanja Vlaisavljević, istaknuvši važnost očuvanja tradicionalnih znanja i vještina koje predstavljaju neizostavan dio kulturnog identiteta Hercegovine.

Od slastice naših baka do UNESCO-ove liste

Jedna od najvažnijih vijesti ovogodišnjeg sajma svakako je najava kako Federalno ministarstvo kulture i športa završava postupak uvrštavanja hercegovačkog ćuptera na preliminarnu UNESCO-ovu listu.

Takav korak predstavljao bi značajan uspjeh za Hercegovinu i sve one koji godinama nastoje očuvati ovu jedinstvenu slasticu od zaborava.

Ministrica Vlaisavljević naglasila je kako očuvanje kulturne baštine ne znači samo čuvanje prošlosti nego i prenošenje znanja, običaja i iskustava budućim naraštajima.

Iako ćupter još nije uvršten na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, najavljeni postupak predstavlja važan korak prema njegovu međunarodnom prepoznavanju.

Kako su naše bake pripremale ćupter?

Predsjednik Društva „Ante“ Tepčići – Čitluk Mario Doko podsjetio je na vremena kada se ćupter pripremao u gotovo svakom hercegovačkom domaćinstvu, osobito uoči velikih blagdana.

Ćupter se tradicionalno priprema od grožđanog mošta, odnosno soka od grožđa, kojem se dodaje brašno ili griz.

Nekada su naše bake svježe iscijeđeni sok od grožđa kuhale, dodavale mu brašno ili griz te neprestano miješale dok smjesa ne bi postigla potrebnu gustoću. Potom bi je izlijevale u plitke posude i ostavljale da se suši između 10 i 15 dana.

Tako pripremljen ćupter čuvao se za posebne prigode, a najčešće se posluživao tijekom božićnih blagdana.

U vremenu kada nije bilo današnjeg obilja slatkiša, ćupter je mnogim obiteljima predstavljao posebnu poslasticu kojoj su se najviše radovala djeca.

Hercegovački ćupter već ima zaštićeno geografsko podrijetlo

Velik iskorak u očuvanju ove delicije ostvaren je 2024. godine, kada je Društvo „Ante“ Tepčići – Čitluk uspjelo zaštititi proizvod pod nazivom „Hercegovački ćupter“ na razini Bosne i Hercegovine, oznakom zaštićenoga geografskog podrijetla.

Ta zaštita ne donosi samo prepoznatljivost nego i jasno definirane standarde proizvodnje.

Prema propisanim uvjetima, bijeli ćupter mora sadržavati najmanje 70 posto žilavke, a crni najmanje 70 posto blatine, uz dodatak brašna ili griza.

Proizvođači koji žele koristiti zaštićenu oznaku moraju zadovoljiti propisane uvjete i proći odgovarajuće postupke kontrole kvalitete.

Kako je istaknuo Mario Doko, dobivena zaštita pridonijela je povećanju kvalitete proizvoda, ali i njegovoj tržišnoj vrijednosti.

Hercegovačko blago koje zaslužuje svjetsko priznanje

Sajam ćuptera iz godine u godinu prerasta lokalne okvire i postaje sve značajnija gastronomska, kulturna, turistička i gospodarska manifestacija.

Ono što je nekada bila skromna domaća slastica danas postaje prepoznatljiv simbol hercegovačke tradicije i dokaz koliko bogatstvo kriju stari običaji naših predaka.

U vremenu kada mnogi tradicionalni recepti polako nestaju, primjer hercegovačkog ćuptera pokazuje kako se zajedničkim trudom i ljubavlju prema vlastitim korijenima može sačuvati ono što su generacije stvarale.

Hercegovački ćupter nije samo slastica. On je okus djetinjstva, miris blagdana, uspomena na naše bake i dio identiteta hercegovačkog čovjeka.

Upravo zato mogućnost njegova uvrštavanja na UNESCO-ovu listu ima posebnu vrijednost. Bila bi to potvrda da i ono što je nastajalo u skromnim hercegovačkim domovima može postati kulturno blago prepoznato daleko izvan granica našega kraja.