 |
| foto Klix.ba |
U samom središtu Bihaća nalazi se građevina koja već stoljećima svjedoči o burnoj povijesti ovih prostora. Današnja džamija Fethija, jedan od najpoznatijih simbola grada, izvorno je bila srednjovjekovna katolička crkva svetog Antuna Padovanskog. Nakon osmanskog osvajanja Bihaća 1592. godine pretvorena je u džamiju, a njezini gotički prozori i ukrasi i danas svjedoče o kršćanskoj prošlosti.
Bihać je stoljećima bio važno katoličko središte
Povijest Bihaća seže duboko u srednji vijek, kada je ovaj grad imao važnu gospodarsku, obrambenu i vjersku ulogu na prostoru tadašnjega Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.
Povijesni izvori potvrđuju da je u srednjovjekovnom Bihaću postojalo više katoličkih crkava, kao i dominikanski i franjevački samostan. Među najpoznatijim bogomoljama bila je crkva svetog Antuna, čiji se nastanak uglavnom smješta u 13. ili 14. stoljeće.
Riječ je o građevini podignutoj u gotičkom stilu, s visokim prozorima, kamenim ukrasima i prepoznatljivom rozetom iznad ulaza. Povijesni izvori razlikuju se oko točne posvete crkve i njezine redovničke pripadnosti, ali njezino izvorno kršćansko podrijetlo nije sporno.
Kobna 1592. godina: Osmanlije osvajaju Bihać
Dana 19. lipnja 1592. godine osmanska vojska pod zapovjedništvom Hasan-paše Predojevića osvojila je Bihać.
Bio je to prijeloman trenutak u povijesti grada. Dolaskom nove vlasti promijenjene su političke, društvene i vjerske okolnosti.
Jedna od najznačajnijih promjena odnosila se upravo na crkvu svetog Antuna. Nekadašnja katolička bogomolja pretvorena je u glavnu gradsku džamiju, namijenjenu, među ostalim, vjerskim potrebama osmanske vojne posade.
Nova džamija dobila je ime Fethija, povezano s arapskom riječi feth, koja označava osvajanje odnosno pobjedu.
Tako je građevina u kojoj su se generacijama okupljali katolički vjernici i slavile svete mise dobila novu vjersku namjenu.
Kršćanski tragovi koje stoljeća nisu izbrisala
Posebnost Fethije jest činjenica da osmanskom prenamjenom nisu nestala sva izvorna arhitektonska obilježja srednjovjekovne crkve.
I danas se mogu prepoznati gotički portal, rozeta i karakteristični izduženi prozori, koji jasno upućuju na prvotnu namjenu građevine.
Tijekom preuređenja unutrašnjost je prilagođena islamskom bogoslužju. Umjesto nekadašnjega katoličkog liturgijskog prostora oblikovan je molitveni prostor džamije s mihrabom.
Posebno je zanimljiva sudbina nekadašnjega crkvenog zvonika.
Zvonik je nakon prenamjene građevine služio kao munara sve do 1863. godine, kada je zbog dotrajalosti uklonjen i zamijenjen današnjom kamenom munarom.
Time je nastala arhitektonska cjelina u kojoj se i danas susreću srednjovjekovni gotički elementi i obilježja islamske sakralne arhitekture.
U građevini su se nalazili i grbovi hrvatskog plemstva
Još jedan važan povijesni detalj povezuje Fethiju sa srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim hrvatskim nasljeđem.
U građevini se nalazilo devet kamenih nadgrobnih ploča s grbovima pripadnika hrvatskog plemstva koji su djelovali na području Bihaća tijekom 16. stoljeća.
Ploče su sadržavale latinske natpise, gotička i humanistička slova te heraldičke prikaze.
Danas se čuvaju u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, gdje predstavljaju vrijedno svjedočanstvo povijesti ovoga kraja.
Što nam sudbina ove crkve govori o vjerskim slobodama?
Povijest bihaćke Fethije posebno je zanimljiva u kontekstu današnjih rasprava o položaju katolika tijekom osmanske vladavine.
Često se ističe kako su kršćani u Osmanskom Carstvu mogli sačuvati svoju vjeru, običaje i određene oblike crkvenog života. Takva tvrdnja ima povijesno uporište, ali ne daje potpunu sliku.
Sudbina crkve svetog Antuna pokazuje da se osmansko osvajanje moglo odraziti i na sam opstanak katoličkih bogomolja.
Činjenica da je katolička crkva nakon vojnog osvajanja pretvorena u džamiju potvrđuje da vjerska prava i položaj kršćanskih zajednica nisu bili nepromjenjivi niti jednaki pravima vladajuće muslimanske zajednice.
O tome svjedoči i kasnija povijest bihaćke župe. Katolička zajednica održala se zahvaljujući pastoralnom djelovanju franjevaca, ali se tijekom stoljeća suočavala s brojnim teškoćama.
Prema povijesnim podacima Franjevačkog samostana Petrićevac, osmanske su vlasti još početkom 1870-ih spriječile pokušaj gradnje nove katoličke crkve u Bihaću.
To dodatno pokazuje koliko je složeno pitanje vjerskih sloboda pod osmanskom vlašću i zašto se ono ne može objasniti samo pozivanjem na pojedine povelje ili dopuštenja.
Danas je Fethija nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
Fethija je danas aktivna islamska bogomolja i zaštićeni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Njezina povijesna i arhitektonska vrijednost neupitna je, a ujedno je riječ o iznimnom svjedočanstvu različitih razdoblja koja su obilježila Bihać.
Važno je poštovati njezinu današnju vjersku namjenu, ali jednako tako poznavati i ne prešućivati njezino katoličko podrijetlo.
Povijesne činjenice ne bi smjele biti razlog za neprijateljstvo među vjernicima različitih religija. Naprotiv, istinito poznavanje prošlosti temelj je međusobnog poštovanja.
Fethija je danas džamija, ali njezini kameni zidovi, gotički prozori i rozeta trajno svjedoče da je prije osmanskog osvajanja 1592. godine bila katolička crkva.
To nije pitanje mišljenja niti suvremenih političkih tumačenja, nego dokumentirana činjenica koju priznaju i katolički i islamski izvori, kao i službene institucije za zaštitu kulturno-povijesne baštine.
Povijest se ne može promijeniti, ali se može pošteno ispričati. A povijest Fethije zaslužuje biti ispričana u cijelosti.
Nema komentara:
Objavi komentar