Pitanje kolika bi plaća u Bosni i Hercegovini trebala biti kako bi čovjek mogao živjeti dostojanstveno sve je češće u središtu razgovora radnika, sindikata i poslodavaca.
Dok troškovi života posljednjih godina rastu, mnogi zaposleni smatraju kako postojeći prihodi više ne omogućavaju sigurnost kakvu bi plaća trebala pružiti. Stanovanje, hrana, režije, prijevoz, odjeća i drugi svakodnevni izdaci velik dio kućnog proračuna ostavljaju bez prostora za nepredviđene troškove, piše Večernji list BH.
Upravo zbog toga sve se glasnije govori o iznosu koji bi radniku omogućio da ne živi od plaće do plaće.
Plaća više nije samo pitanje osnovnih troškova
Za dostojanstven život nije dovoljno samo podmiriti račune i kupiti hranu. U realan kućni proračun ulaze i troškovi liječenja, prijevoza, školovanja djece, održavanja automobila, odjeće, godišnjeg odmora, ali i određena financijska pričuva za nepredviđene situacije.
Problem nastaje kada plaća pokrije samo najosnovnije potrebe. Tada i manji izvanredni trošak može ozbiljno poremetiti mjesečni proračun.
Zbog toga radnici sve češće ističu da bi plaća trebala omogućiti ne samo preživljavanje do sljedeće isplate, nego i određenu razinu financijske sigurnosti.
Koliko bi onda trebala iznositi?
Iznos koji se u javnosti spominje kao donja granica za dostojanstveniji život znatno je viši od onoga što mnogi zaposleni danas primaju.
Radnici pritom ne gledaju samo nominalni iznos plaće, nego ono što od nje stvarno ostane nakon što se podmire stanarina ili kredit, režije, hrana i prijevoz.
Posebno je teško obiteljima s djecom, gdje se mjesečni izdaci dodatno povećavaju. S druge strane, i samac s prosječnim primanjima može imati ozbiljan problem ako plaća ne prati cijene stanovanja i ostalih osnovnih životnih potreba.
Nije problem samo u visini plaće
Rasprava o plaćama ne može se odvojiti od ukupnih životnih troškova. Plaća od određenog iznosa može biti dovoljna jednoj osobi, dok isto primanje u kućanstvu s više članova može biti nedostatno.
Zato se pitanje standarda ne može svesti na jednu univerzalnu brojku.
Ipak, poruka radnika je jasna – plaća bi trebala biti dovoljno visoka da nakon podmirivanja osnovnih troškova ostane novca za normalan život, a ne samo za preživljavanje.
U vremenu kada cijene hrane, stanovanja i usluga snažno utječu na kućne proračune, pitanje plaće postaje i pitanje kvalitete života.
Za mnoge zaposlene zato više nije dovoljno pitati kolika je plaća. Pravo pitanje glasi: koliko od te plaće na kraju mjeseca stvarno ostane?
Nema komentara:
Objavi komentar