 |
| foto Faktor |
Katolički evangelizator iz Ljubuškog Josip Jelinić podijelio je osobno svjedočanstvo o dugogodišnjoj borbi s klađenjem, navici koja je započela još u četvrtom razredu osnovne škole. Nakon devet godina, kako ističe, uspio je prekinuti taj krug, a ključnu ulogu u njegovu oslobađanju imala je svakodnevna molitva.
Jelinićeva priča otvara pitanje koliko rano mladi mogu ući u svijet igara na sreću i koliko se naizgled bezazlena navika može pretvoriti u ozbiljan problem.
Sve je počelo u osnovnoj školi
Jelinić se počeo kladiti s 11 godina. U početku je sve bilo povezano sa sportom, ponajprije nogometom, a prve je listiće uplaćivao petkom ili tijekom vikenda.
S vremenom se klađenje počelo širiti na sve veći broj sportskih natjecanja. Osim europskog nogometa i Lige prvaka, počeo je pratiti NBA ligu i američki hokej, uključujući utakmice koje su se igrale u kasnim noćnim satima.
Ono što je započelo kao povremena aktivnost postupno je preraslo u naviku koja ga je godinama držala u svom krugu.
Dobitak koji se brzo pretvori u novi gubitak
Govoreći o iskustvu s klađenjem, Jelinić je opisao mehanizam zbog kojeg se osoba često vraća novom uplatom čak i nakon što ostvari određeni dobitak.
Prema njegovu svjedočanstvu, osjećaj da dobro poznaje sport i da može predvidjeti rezultate stvara uvjerenje kako je sljedeći dobitak nadohvat ruke. Međutim, osvojen novac često se ponovno ulaže, uz nadu da će zarada biti još veća.
Tako se stvara začarani krug u kojem osoba nastavlja igrati, uvjerena da može preokrenuti situaciju, dok gubici postaju sve veći.
Sedam minuta dnevno koje je promijenilo njegov život
Prekretnicu u svojoj priči Jelinić povezuje s vjerom i odlukom da svakoga dana moli litanije Duhu Svetom.
Kako je ispričao, molitvi je posvećivao samo sedam minuta dnevno. Nakon približno mjesec i pol dana, prema vlastitim riječima, uspio je ostaviti klađenje iza sebe.
Svoje oslobađanje od te navike pripisuje Božjoj pomoći i snazi molitve.
Njegovo svjedočanstvo preneseno je i na društvenim mrežama, gdje je govorio o iskustvu koje je obilježilo gotovo cijelo jedno desetljeće njegova života.
Problem koji može početi mnogo ranije nego što roditelji misle
Jelinićeva priča posebno je važna zbog dobi u kojoj je počeo s klađenjem. Jedanaest godina dob u kojoj bi djeca trebala biti usmjerena na školu, prijateljstva, igru i razvoj zdravih navika.
Ovisnost o kockanju ne mora početi velikim uplatama. Ponekad se razvija postupno, kroz znatiželju, želju za brzim dobitkom i uvjerenje da osoba u svakom trenutku može prestati.
Njegovo iskustvo pokazuje koliko je važno na vrijeme prepoznati problem i potražiti pomoć. Vjera i molitva nekim ljudima mogu biti važan oslonac, a kod ozbiljnih teškoća s kockanjem korisnu ulogu mogu imati i stručna podrška te pomoć obitelji.
Jelinićeva poruka tako nadilazi osobnu priču: navika koja počne u djetinjstvu ne mora određivati cijeli život, ali njezino prekidanje zahtijeva odluku, ustrajnost i odgovarajuću podršku.
Nema komentara:
Objavi komentar