Nakon toga gradske su vlasti naložile da se križevi ponovno postave tamo gdje ih nema.
Gradonačelnik Welsa Andreas Rabl iz stranke FPÖ pritom je istaknuo kako križ, zajedno s državnim simbolima, predstavlja dio vrijednosnog i kulturnog nasljeđa zajednice.
Njegova poruka usmjerena je na očuvanje obilježja koja su kroz povijest bila povezana s austrijskim društvom i njegovim kršćanskim korijenima.
Odluka iz Welsa ponovno je otvorila širu raspravu o mjestu kršćanskih simbola u javnim ustanovama. Dok se u pojedinim sredinama vode rasprave o tome trebaju li takvi simboli biti prisutni u školama i drugim javnim prostorima, u Welsu je odlučeno da križevi ponovno budu ondje gdje su tradicionalno bili postavljeni.
Pitanje odnosa prema vlastitoj vjerskoj i kulturnoj baštini pritom nadilazi samu odluku o školskim učionicama. U europskim društvima sve se češće govori o tome kako istodobno njegovati otvorenost prema različitim vjerama i kulturama te sačuvati vlastitu povijesnu baštinu.
Poštovanje prema drugim vjerskim i kulturnim tradicijama ne mora nužno značiti odricanje od vlastite. Za mnoge europske narode kršćanstvo je stoljećima bilo važan dio oblikovanja kulture, običaja, umjetnosti, društvenih institucija i javnog života.
Primjer Welsa zato ponovno pokreće pitanje kako se odnositi prema simbolima koji imaju povijesno, kulturno i vjersko značenje.
Križ u učionici za jedne je prije svega vjerski simbol, dok ga drugi promatraju i kao dio povijesnog i kulturnog nasljeđa. Upravo zbog toga rasprava o njegovu mjestu u javnom prostoru teško može biti svedena samo na pitanje jednog simbola na školskom zidu.
Wels je, barem kada je riječ o svojim školama, odlučio vratiti križeve ondje gdje su nedostajali.
Nema komentara:
Objavi komentar