 |
| foto Crkva na kamenu |
U svetištu Kraljice Mira u Hrasnu u srijedu, 5. kolovoza, na blagdan Gospe Snježne, služena je sveta misa za četrnaestoricu dijecezanskih svećenika i dvojicu bogoslova Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije koji su ubijeni, nestali ili preminuli od posljedica ratnih stradanja tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća.
Euharistijsko slavlje predvodio je biskupski vikar za Trebinjsko-mrkansku biskupiju i trebinjski župnik don Ante Luburić u suslavlju domaćega župnika don Vinka te još trinaestorice svećenika. Unatoč visokim ljetnim temperaturama, u svetištu se okupio velik broj vjernika koji su molitvom odali počast svećenicima i bogoslovima čiji je život obilježen vjernošću Crkvi i narodu, piše Crkva na kamenu.
Na misi se molilo za don Antu Bakulu, don Nikolu Bošnjaka, don Antu Krešimira Buconjića, don Lovru Konjevoda, don Martina Krešića, don Andriju Majića mlađega, don Jerku Nuića, don Mitra Papca, don Vidu Puticu, don Ivana Raguža, don Iliju Tomasa, don Marijana Vujnovića, don Antu Zrnu i don Stanka Čotića te bogoslove Antu Jukića i Srećka Čotića.
Trojica svećenika – don Ante Bakula, don Vide Putica i don Ilija Tomas – ubijeni su u četničkom naletu 1942. godine. Jedanaestorica su ubijena ili su nestala 1945., don Stanko Čotić preminuo je 1943. od tifusa, dok je don Mitar Papac 1951. godine izgubio život u namještenoj željezničkoj nesreći.
Hrasno je odabrano za mjesto ovoga molitvenog spomena jer je riječ o središnjoj župi i svetištu Trebinjsko-mrkanske biskupije u kojoj je svaki od četrnaestorice svećenika jedno vrijeme pastoralno djelovao, a većina ih je upravo ondje obavljala svoju posljednju pastoralnu službu. Posebnu povezanost sa župom Hrasno ima i činjenica da je sedmorica među njima ondje rođena ili su u toj župi služila kao svećenici.
Na početku misnoga slavlja okupljene je pozdravio župnik don Vinko, izrazivši radost zbog zajedničke molitve i zahvalnosti Bogu za živote svećenika i bogoslova koji su ostavili dubok trag u povijesti mjesne Crkve.
U propovijedi don Ante Luburić naglasio je kako je svrha ovoga okupljanja zahvaliti Bogu za njihove živote i svjedočanstvo vjere, istaknuvši da se Crkva ne okuplja kako bi ostala zarobljena u prošlosti, nego kako bi u svjetlu Božje riječi prepoznala Božje djelovanje kroz povijest.
Govoreći o životima stradalih svećenika, poručio je kako njihova veličina nije sadržana prvenstveno u načinu na koji su umrli, nego u načinu na koji su živjeli.
"Danas ne spominjemo u prvom redu kako su preminuli, nego kako su živjeli. Smrt je bila posljednje poglavlje njihove ovozemne biografije, ali nije njezin smisao. Smisao je njihova života bio Krist, kojemu su ostali vjerni u svakodnevnim obvezama. A ta ih je svakodnevna vjernost pripravila i za najveće kušnje."
Dodao je kako njihovi životi i danas predstavljaju poziv na nasljedovanje, a ne samo na divljenje.
"Najveći spomen koji im možemo podignuti nije od mramora ni od bronce, nego od vlastite vjernosti Kristu."
Propovijed je povezao i s obilježavanjem Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, naglasivši kako je sloboda dragocjen Božji dar, ali i odgovornost koju treba čuvati vjerom, obitelji i poštenim životom. Istaknuo je da nijedna zemaljska pobjeda nije potpuna ako čovjek izgubi vjeru i vlastitu dušu.
Poseban naglasak stavio je i na blagdan Gospe Snježne, podsjetivši kako je Blažena Djevica Marija tijekom povijesti bila znak nade i utjehe brojnim naraštajima vjernika u vremenima ratova, progona i drugih kušnji.
Na kraju misnoga slavlja vjernici su mogli preuzeti prigodni spomen-letak posvećen četrnaestorici svećenika i dvojici bogoslova, s njihovim fotografijama i kratkim životopisima, kao trajni podsjetnik na njihovo svjedočanstvo vjere i služenja Crkvi.
Nema komentara:
Objavi komentar