 |
| foto Goranci online |
Iako vlasti u Federaciji BiH već mjesecima pokušavaju zaustaviti rast cijena osnovnih proizvoda, građani i dalje osjećaju snažan pritisak na kućne proračune. Mjere kontrole cijena trebale su ublažiti udar na potrošače, no podaci o plaćama i troškovima života pokazuju da je jaz između primanja i stvarnih potreba i dalje golem.
U Federaciji BiH uvedene su mjere neposredne kontrole cijena za određene osnovne životne namirnice i druge proizvode, dok je posebnom mjerom ograničena i najviša maloprodajna cijena pšeničnog kruha. Cilj je bio zaštititi građane od naglih poskupljenja.
Međutim, čak i kada se cijene pojedinih proizvoda drže pod kontrolom, ukupni troškovi života ostaju visoki.
Prema podacima navedenima u analizi Večernjeg lista BiH, sindikalna potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u svibnju ove godine iznosila je 3436,70 KM. Istodobno je prosječna plaća u FBiH iznosila 1698 KM, dok je prosjek za razdoblje od ožujka do svibnja bio 1702 KM.
To znači da jedna prosječna plaća pokriva tek oko polovice iznosa potrebnog za osnovne mjesečne potrebe četveročlane obitelji.
Još je teža situacija za one koji primaju minimalnu plaću. Ona u Federaciji BiH iznosi 1027 KM, što pokazuje koliko je teško jednom prihodu pokriti troškove hrane, stanovanja, režija i prijevoza, a kamoli ostale životne potrebe.
Prosjek ne pokazuje stvarni život Problem je i u tome što službeni prosjek plaća često ne prikazuje stvarnu financijsku situaciju velikog broja zaposlenih. Dok dio radnika prima plaće iznad prosjeka, mnogi su znatno ispod njega.
Istodobno, građani najviše osjećaju cijene proizvoda koje kupuju svakodnevno – kruha, mlijeka, mesa, jaja, voća i povrća. Čak i manja povećanja cijena takvih proizvoda, kada se zbroje tijekom mjeseca, predstavljaju značajan udar na kućni proračun.
Zbog toga ograničavanje cijena pojedinih proizvoda može kratkoročno usporiti rast određenih troškova, ali samo po sebi ne može riješiti problem slabe kupovne moći. Poseban problem predstavljaju troškovi koji nisu obuhvaćeni mjerama kontrole cijena. Stanovanje, najamnine, gorivo, održavanje automobila, različite usluge, obrazovanje i brojni drugi izdaci dodatno opterećuju građane.
Plaća raste, ali novca nema više Upravo se tu vidi najveći paradoks. Nominalno veća plaća ne znači automatski i bolji životni standard.
Ako plaće rastu, ali istodobno rastu i cijene hrane, stanovanja, prijevoza i drugih osnovnih potreba, građanima na kraju mjeseca ne mora ostati više novca.
Zato se stvarni učinak mjera kontrole cijena ne može promatrati samo kroz broj proizvoda kojima je cijena ograničena. Puno je važnije pitanje koliko novca građaninu ostaje nakon što podmiri osnovne životne troškove.
A upravo je tu situacija i dalje teška.
Za obitelji s dvije plaće situacija je nešto podnošljivija, dok su kućanstva s jednom plaćom, minimalnim primanjima ili neredovitim prihodima posebno ranjiva na svako novo poskupljenje.
Svaki dodatni rast cijena za njih znači novo odricanje – od odjeće, odmora, popravaka, obrazovanja, ali i brojnih drugih potreba koje nisu dio svakodnevne kupnje.
Dok god potrošačka košarica višestruko nadmašuje pojedinačna primanja, „zaključane cijene“ mogu ublažiti dio udara, ali ne mogu ukloniti osnovni problem – veliki jaz između plaća i stvarnih troškova života u Federaciji BiH.
Nema komentara:
Objavi komentar