.jpg)
Dok brojni mladi svoju budućnost traže u Njemačkoj, Austriji i drugim europskim zemljama, hercegovačka brda ostaju sve pustija. Iako su plaće za čobane posljednjih godina znatno porasle, poslodavci sve teže pronalaze ljude spremne preuzeti zahtjevan posao koji traje od jutra do mraka, a često i tijekom noći, piše Jabuka.tv.
Jedan od onih koji i danas živi stočarstvo punim plućima je Anton Cvitković iz Pologa kod Širokog Brijega. Unatoč tome što je već ostvario pravo na mirovinu, svakodnevno brine o stadu od oko 500 ovaca i 120 koza.
U razgovoru za Glas Hercegovine, snimljenom uz prizore janjenja, Anton je ispričao kako ga ljubav prema životinjama prati cijeli život. Radni vijek proveo je radeći u tvrtkama te baveći se vrhunskom drvorezbarijom, no stočarstvo mu je ostalo životni poziv koji je naslijedio od oca. Prisjeća se kako je njegov otac i u bivšem sustavu držao stotine grla, unatoč tadašnjim ograničenjima, kako bi prehranio brojnu obitelj.
Danas pomaže vlasniku stada u Pologu, koje je s početnih 200 naraslo na oko 500 ovaca. Posao je, kaže, zahtjevan i traži potpunu predanost, ali ni u 60. godini ne osjeća umor.
– Kad sam cigare bacio, ja sam ko' ptica – kaže Anton, ističući kako su boravak na čistom zraku i svakodnevni rad najbolji recept za dobro zdravlje.
Plaća nije problem, ljudi jesu
Najveći izazov domaćih stočara danas nije cijena hrane niti tržište, nego nedostatak radne snage.
Anton ističe kako se za brigu o stadu ove veličine danas može zaraditi najmanje 2.500 KM neto mjesečno, uz osiguran smještaj i prehranu. Unatoč tome, pronaći odgovornog čovjeka postalo je gotovo nemoguće.
– Hercegovini fali čobana, ne možeš ga sad naći. Do prije deset-petnaest godina nešto je bilo, ali sad kako je pušteno vani, ode svatko vani. U Njemačkoj će čuvati ovo jer gore je dobro plaćen, a ovdje neće, iako ima i ovdje, dobro se plaća – kaže Anton, a prenosi Jabuka TV.
Dodaje kako mnogi ne shvaćaju da čuvanje stada nije posao s radnim vremenom od osam sati.
– To nisu stvari nego živa bića. Moraš prepoznati kad je ovca bolesna, biti uz nju tijekom janjenja i paziti da stado nikada ne ostane bez nadzora. Ovaj posao traje 24 sata dnevno – poručuje.
Sve manje ljudi želi ostati na selu
Antonova priča još jednom pokazuje koliko je stočarstvo u Hercegovini suočeno s ozbiljnim izazovima. Unatoč sve boljim primanjima i osiguranim uvjetima rada, odlazak mladih u inozemstvo ostavlja domaće gospodarstvenike bez radne snage.
Dok hercegovački pašnjaci i dalje nude kruh onima koji su spremni raditi, sve je manje ljudi koji žele prihvatiti način života koji zahtijeva veliku odgovornost, predanost i ljubav prema životinjama. Upravo zato, upozorava Anton, najveći izazov neće biti povećati stado, nego pronaći čovjeka kojem se ono može povjeriti.
Nema komentara:
Objavi komentar