Dok se u javnosti posljednjih mjeseci mnogo govori o Zakonu o sjemenu, u sjeni se paralelno odvija još jedna velika rasprava koja bi mogla dugoročno promijeniti prehrambeni sustav Europske unije – deregulacija novih genetski modificiranih organizama (NGT). Oba zakonska prijedloga Europska komisija predstavila je još u srpnju 2023. godine, a zajedno određuju što će se uzgajati, prodavati i na kraju naći na tanjurima europskih građana.
Riječ je o novim tehnikama genetske modifikacije, najčešće temeljenima na tehnologiji CRISPR-Cas, koje se u javnosti predstavljaju kao preciznije, brže i „prirodnije“ od klasičnih GMO metoda. Upravo na toj tvrdnji temelji se i prijedlog novog zakona kojim bi se dio tih organizama praktično izuzeo iz dosadašnjih strogih GMO pravila Europske unije.
Kritičari upozoravaju kako se, bez obzira na novi naziv i moderniju tehnologiju, i dalje radi o genetski modificiranim organizmima. Iako je uređivanje DNA preciznije nego ranije, tvrde da ishodi nisu potpuno predvidivi te da dugoročni učinci na zdravlje ljudi i okoliš još nisu dovoljno istraženi. Posebno ih zabrinjava što se ovim prijedlogom postupno napušta načelo predostrožnosti, jedno od temeljnih načela europske politike zaštite potrošača, prema kojem proizvođač prije stavljanja proizvoda na tržište mora dokazati njegovu sigurnost.
Novi zakon uvodi podjelu na dvije kategorije – NGT 1 i NGT 2. Organizmi iz kategorije NGT 1 bili bi gotovo potpuno deregulirani: ne bi se tretirali kao GMO, ne bi morali biti posebno označeni niti bi prolazili punu procjenu rizika. S druge strane, NGT 2 ostao bi pod strožim pravilima, iako blažima od postojećih GMO propisa.
Protivnici zakona smatraju da je upravo ta podjela politička, a ne znanstvena odluka. Upozoravaju i na snažan utjecaj velikih korporacija i lobističkih skupina koje u novim tehnologijama vide veliko tržište i priliku za dodatnu zaradu.
Iako se često ističe kako će NGT donijeti biljke otpornije na klimatske promjene, kritičari tvrde da velik broj biljaka koje čekaju odobrenje zapravo nije razvijen radi otpornosti na sušu ili ekstremne vremenske uvjete, nego prvenstveno radi otpornosti na herbicide. To bi, upozoravaju, moglo dovesti do još veće upotrebe pesticida, dodatnog opterećenja okoliša i povećanja ostataka kemikalija u hrani.
Posebno osjetljivo pitanje odnosi se na pravo potrošača da znaju što jedu. Ako zakon bude usvojen u predloženom obliku, proizvodi iz kategorije NGT 1 neće morati biti posebno označeni, a sustav sljedivosti bit će znatno oslabljen. Kritičari upozoravaju da bi građani time izgubili mogućnost informiranog izbora, jer neće moći jasno razlikovati proizvode dobivene novim genetskim tehnikama od ostalih proizvoda na tržištu.
Dodatnu zabrinutost izaziva pitanje patenata. Iako je Europski parlament tijekom 2024. godine zauzeo stav protiv patentiranja NGT biljaka, taj je dio, prema tvrdnjama protivnika zakona, u kasnijim pregovorima oslabljen. U konačnom tekstu ostali su tek dobrovoljni kodeksi ponašanja, što bi moglo otvoriti prostor većoj kontroli sjemena kroz patente i dodatnom pritisku na male proizvođače hrane.
Proces donošenja zakona sada ulazi u završnu fazu. Nakon što je Europska komisija prijedlog predstavila u srpnju 2023., Europski parlament tijekom 2024. definirao je svoju pregovaračku poziciju, dok su države članice krajem 2025. dale političku podršku deregulaciji. Odbor za okoliš, klimu i sigurnost hrane Europskog parlamenta glasao je o prijedlogu početkom 2026., a završno plenarno glasanje očekuje se 18. svibnja 2026. godine.
Rasprava o ovom zakonu daleko nadilazi pitanje tehnologije. Ona otvara šire dileme o sigurnosti hrane, pravu potrošača na informaciju, ulozi velikih korporacija u poljoprivredi i budućnosti europske proizvodnje hrane. Bez obzira na stavove za ili protiv, jedno je sigurno – odluke koje se danas donose u Bruxellesu dugoročno će utjecati na svakodnevni život svih građana Europe.
Nema komentara:
Objavi komentar