 |
| foto Hercegovački portal |
Na blagdan svetog Leopolda Bogdana Mandića, 12. svibnja, Katolička Crkva spominje se jednoga od najomiljenijih hrvatskih svetaca – poniznog kapucina kojega su vjernici prozvali “apostolom ispovjedaonice”. Gotovo cijeli svoj život proveo je slušajući ljude, dijeleći savjete, pružajući utjehu i navješćujući neizmjernu Božju ljubav kroz sakrament pomirenja.
Malen rastom, krhka zdravlja i nenametljive naravi, sveti Leopold živio je skrovito u kapucinskom samostanu u Padova, nedaleko bazilike sv. Antuna. Oko njega nikada nije bilo velike buke ni izvanjske slave, ali upravo je u tišini njegove ispovjedaonice nastajalo mnoštvo obraćenja i duhovnih preporoda.
Rođen je 12. svibnja 1866. godine u Herceg Novi, u siromašnoj, ali brojnoj i duboko vjerničkoj obitelji. Na krštenju je dobio ime Bogdan, kao osmo dijete među brojnim braćom i sestrama. Već od najranije dobi pokazivao je snažnu duhovnost i posebnu privrženost Kristu, pa njegova odluka za redovnički život nije bila iznenađenje.
Godine 1882. ulazi u kapucinsko sjemenište u Udinama, a za svećenika je zaređen 20. rujna 1890. u Venecija. Zbog nepovoljnih okolnosti nije mogao doći u domovinu proslaviti Mladu misu, pa je njegova obitelj uspomenu na taj veliki događaj sačuvala tek kroz fotografiju. Tu je žrtvu podnio smireno i s radošću, prihvaćajući sve kao Božju volju.
Njegovo glavno poslanje vrlo brzo postaje ispovjedaonica. Služio je u Veneciji, Zadru, Bassanu del Grappa, Kopru i Thieneu, a od 1909. trajno u Padovi. Gdje god bi došao, pred njegovom ispovjedaonicom stvarali bi se redovi ljudi svih staleža – od siromašnih radnika do profesora i uglednika. Privlačila ih je njegova blagost, poniznost i toplina.
Sveti Leopold svakoga je primao s poštovanjem i ljubavlju. Njegovu ispovjedaonicu jedan je prijatelj nazvao “salonom uljudnosti”, jer je svakom pokajniku pristupao nježno i bez osuđivanja. Često bi govorio: “Vratite se, bit ćemo prijatelji!”
Kada su mu predbacivali da je prema grešnicima previše blag, pokazivao bi na raspelo i odgovarao: “A što je tek s Njime, koji je umro za nas?”
Posebno je želio biti misionar među slavenskim narodima i raditi na jedinstvu kršćana. Kada je 1923. poslan u Rijeka, vjerovao je da će ostvariti taj san, no ubrzo je vraćen u Padovu. Tada svoje misionarsko djelovanje nastavlja molitvom, žrtvom i prikazivanjem patnji za jedinstvo Crkve.
Preminuo je 30. srpnja 1942. godine, pripremajući se za svetu misu. Posljednje riječi bile su mu molitva “Zdravo Kraljice”, upućena Blaženoj Djevici Mariji koju je nazivao “Blagoslovljenom Gospodaricom”. Na njegov sprovod došao je gotovo cijeli grad, a glas o njegovoj svetosti nastavio se širiti i nakon smrti.
Veliku je pobožnost dodatno potaknulo čudesno očuvanje njegove ispovjedaonice tijekom bombardiranja samostana 1944. godine, kada je ostala netaknuta među ruševinama. Njegovi posmrtni ostaci danas počivaju u kapucinskom samostanu u Padovi, koji je postao važno hodočasničko mjesto.
Svetim ga je proglasio Papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1983. godine.
Zagrebačka crkva sv. Leopolda proglašava se svetištem
Na ovogodišnji blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića posebno će svečano biti u Zagreb. Samostanska i župna crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi bit će danas proglašena nadbiskupijskim svetištem tijekom misnog slavlja koje će u 19 sati predvoditi zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
Župnik fra Josip Ćibarić istaknuo je kako je crkva tijekom godina postala svojevrsna “ispovjedaonica” istočnog dijela Zagreba, gdje se svakodnevno održavaju duhovni programi i gdje za velike blagdane ispovijeda dvadesetak svećenika na sedam jezika.
U crkvi se nalazi i relikvija prvoga stupnja Padre Pio, još jednog velikog kapucinskog ispovjednika, čime je dodatno naglašena duhovna povezanost dvojice svetaca koji su živjeli za sakrament pomirenja.
Proglašenje svetišta obilježit će i 25. obljetnicu župe, 10 godina od dolaska tijela sv. Leopolda te blagoslov novih orgulja, čime će blagdan ovog velikog hrvatskog sveca biti proslavljen na osobito svečan način.
Nema komentara:
Objavi komentar