Među njima se ističe i područje župe Goranci, gdje se u popisu imena pojavljuju brojni lokaliteti i prezimena
Iz tiska je izišla knjiga „Škripari – Hrvatski pokret otpora u BiH od 1945. do 1951.“ autora Ive Lučića, opsežno historiografsko djelo koje na 360 stranica po prvi put sustavno i cjelovito obrađuje fenomen škripara na širem području Hercegovine i Bosne i Hercegovine.
Riječ je o prvoj knjizi koja detaljno i znanstveno pristupa temi poslijeratnog hrvatskog pokreta otpora komunističkoj vlasti, nadilazeći ranija ograničenja u istraživanju. Kako se ističe u uvodnim poglavljima, dosad je o ovoj temi postojalo tek jedno značajnije djelo koje se uglavnom bavilo prostorom današnje Hrvatske, dok su škripari u BiH ostali slabo istraženi i nedovoljno poznati široj javnosti.
Autor naglašava kako su tijekom komunističkog razdoblja informacije o križarima i škriparima bile opterećene propagandom, a ozbiljniji znanstveni radovi pojavljuju se tek nakon demokratskih promjena. Unatoč tomu, i danas postoji manjak potpune dokumentacije, jer su mnogi arhivi nepotpuni, nedostupni ili opterećeni ideološkim interpretacijama.
Knjiga donosi i važno pojašnjenje samog naziva. Iako se danas uvriježio naziv „škripari“, sudionici pokreta sebe nisu tako nazivali. Često su bili bezimeni borci otpora, dok su ih komunističke vlasti označavale različitim pogrdnim imenima poput „bandita“, „odmetnika“ ili „terorista“. Naziv „škripari“ s vremenom je zaživio u narodu i ostao u kolektivnom sjećanju.
Posebnu vrijednost knjizi daje bogato kazalo imena i mjesta. Ukupno je evidentirano oko 2500 imena te oko 900 lokaliteta, što svjedoči o širini i dubini istraživanja. Među njima se ističe i područje župe Goranci, gdje se u popisu imena pojavljuju brojna prezimena poput Aničić, Cvitković, Čuljak, Ćorić, Dražnjak, Džidić, Đinkić, Ivanković, Jurić, Knezović, Karačić, Krešić, Lasić, Marić, Novak, Pandža, Prskalo, Raič, Puljić, Skoko, Stojkić, Šunjić, Škobić, Škutor, Talić, Tomić, Vidović, Vrljić, Vladić, Zadro i druga.
U kazalu mjesta također su zastupljeni brojni lokaliteti iz istog kraja: Bile, Bogodol, Čabulja, Đubrani, Goranci (koji se spominju čak 18 puta), Ladina, Marića stan, Čvrsnica, Pavlova jela, Planinica, Podivačje, Podružje, Raška Gora, Vihovići i drugi.
Autor ističe kako je istraživanje započeo još 2003. godine, a tijekom više od dva desetljeća prikupio je značajnu arhivsku građu, svjestan da ona i dalje nije potpuna. Upravo zato knjiga ostavlja prostor za daljnja istraživanja, nadopune i moguće ispravke, uz poziv svima koji posjeduju dokumente, svjedočanstva ili fotografije da doprinesu rasvjetljavanju ove složene povijesne teme.
„Škripari“ tako predstavljaju važan doprinos razumijevanju poslijeratne povijesti i otvaraju prostor za objektivniji pogled na razdoblje koje je desetljećima bilo prešućivano ili jednostrano interpretirano.
Nema komentara:
Objavi komentar