Četvrta korizmena nedjelja, u narodu poznata kao Sredoposna, označava svojevrsnu sredinu korizmenoga hoda. Crkva nas u toj nedjelji podsjeća da korizma nije samo vrijeme pokore i odricanja, nego i vrijeme nade. Usred ozbiljnosti posta i razmišljanja o vlastitim slabostima, vjerniku se ponovno otvara pogled prema svjetlu uskrsne radosti.
Upravo u tom duhovnom ozračju liturgija nam donosi snažan odlomak iz Evanđelja po Ivanu u kojemu Isus Krist ozdravlja čovjeka slijepa od rođenja. Taj događaj, uz to što je čudo tjelesnoga ozdravljenja, ono je i duboka pouka o duhovnom gledanju i prepoznavanju Božje prisutnosti i providnosti.
Sljepoća koja postaje svjedočanstvo
Dok Isus prolazi, ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Učenici odmah postavljaju pitanje koje je često prisutno i u ljudskom razmišljanju: tko je kriv za njegovu patnju? No Isus ruši takav način gledanja. On ne traži krivca nego otkriva smisao:
„Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.“
Tako se patnja pretvara u prostor Božjega djelovanja. Isus zatim pljuvačkom i zemljom načini kal, premaže slijepčeve oči i pošalje ga da se opere u kupalištu Siloam. Čovjek posluša – ode, umije se i vrati gledajući.
Njegovo ozdravljenje izaziva nevjericu i raspravu. Susjedi se pitaju je li to doista onaj prosjak kojega su poznavali. Farizeji ga ispituju, sumnjaju i pokušavaju osporiti čudo. No bivši slijepac izgovara jednostavne riječi koje su kroz stoljeća ostale snažno svjedočanstvo vjere:
„Slijep sam bio, a sada vidim.“
Tko zapravo vidi?
Ovaj evanđeoski događaj otkriva paradoks: onaj koji je bio slijep počinje vidjeti i vjerovati, dok oni koji su uvjereni da sve znaju ostaju zatvoreni za istinu. Čovjek koji je ozdravljen postupno dolazi do spoznaje: najprije govori o Isusu kao o „čovjeku“, zatim ga naziva „prorokom“, a na kraju, kad ga Isus ponovno susretne, ispovijeda vjeru:
„Vjerujem, Gospodine!“
U tom trenutku događa se pravo ozdravljenje – ne samo očiju, nego i srca.
Poruka za naše vrijeme
Korizma je vrijeme u kojemu Crkva poziva svakoga vjernika da se zapita: vidim li doista? Možemo imati zdrave oči, a ipak biti slijepi za Božju prisutnost, za potrebe bližnjih ili za istinu koja nas poziva na obraćenje.
Sredoposna nedjelja podsjeća nas da Isus i danas želi otvoriti oči našega srca. On to čini po svojoj riječi, po sakramentima, po susretima s ljudima koji svjedoče vjeru. Potrebno je samo, poput onoga slijepca, poslušati i učiniti korak vjere.
Pogled prema svetom Josipu
Dok nastavljamo korizmeni hod, idući tjedan Crkva slavi velikoga zaštitnika – Svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. Njegov blagdan podsjeća na čovjeka tihe, ali snažne vjere. Josip nije govorio mnogo, ali je svojim životom pokazao što znači vjerovati Bogu i slijediti njegovu volju.
U tom smislu, sveti Josip može biti uzor svakome vjerniku: čovjek koji vidi Božje planove i onda kada ih svijet ne razumije.
Od tame prema svjetlu
Evanđelje ove nedjelje snažno odjekuje Isusovim riječima:
„Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.“
Korizma nas vodi upravo prema tom svjetlu. Na kraju toga puta čeka nas Uskrs – pobjeda života nad tamom.
Zato je Sredoposna nedjelja poziv na ohrabrenje: ako smo i lutali u duhovnoj sljepoći, Krist nas može ponovno dovesti do svjetla. Dovoljno je iskreno priznati, poput onoga ozdravljenog čovjeka:
„Slijep sam bio, a sada vidim.“
Nema komentara:
Objavi komentar