Žene iz Cima već dva desetljeća čuvaju zlatovez od zaborava Žene okupljene u sekciji društva „Sveti Ante Cim“ već gotovo dva desetljeća predano rade na očuvanju stare i rijetke tehnike zlatoveza, jednog od dragocjenih elemenata hrvatske kulturne i duhovne baštine u Hercegovini. Radionica je pokrenuta s jasnim ciljem – spriječiti da ova zahtjevna i vrijedna vještina padne u zaborav.
Dogodine će se navršiti 20 godina otkako je u Mostaru započela ova inicijativa, koja je kroz godine okupila žene svih generacija. Mnoge od njih ne samo da su savladale tehniku zlatoveza, nego su je i prenijele na mlađe naraštaje, osiguravajući njezin kontinuitet.
Jedna od voditeljica tečaja, Šima Ivanković, prisjetila se samih početaka radionice.
„Moja zaova je časna sestra karmelićanka i tijekom posjeta njoj vidjela sam njihove radove. Tada su to uglavnom bili križevi i slike Majke Božje. Poželjela sam naučiti tu tehniku i oni su mi je pokazali. Osim zlatoveza, danas radimo i dekupaž, pletenje, vezenje te izrađujemo narodne nošnje za naš KUD“, istaknula je Ivanković.
Proces izrade zlatoveza iznimno je zahtjevan i traži sate strpljivog rada – od pripreme nacrta, preko bockanja šeme iglom, pa sve do samog vezenja. Voditeljica tečaja Kristina Pehar pojasnila je samu tehniku.
„Zlatovez je vrsta veza u kojoj se koriste zlatne i srebrne niti, uglavnom metalizirani konac, koji se isprepliće tako da na kraju nastaje slika. Na šemi se ne vidi sav trud, ali na prednjoj strani rada jasno se vidi konačan motiv“, kazala je Pehar.
Iako su u početku prevladavali sakralni motivi poput križeva i Gospe, s vremenom su polaznice proširile svoj rad na motive mrtve prirode, portrete, ali i ukrasne elemente hercegovačkih narodnih nošnji.
Polaznice radionice ističu kako im zlatovez znači mnogo više od samog ručnog rada. Ana Džidić, koja je u društvu tri godine, trenutno radi sliku Gospe Međugorske.
„Puno mi znači ovo druženje. Sretna sam kad dođem ovdje“, kaže Džidić.
Vesela Raič trenutačno radi na šemi križa, koja zahtijeva posebnu preciznost.
„Sav rad se sastoji od sitnih točkica koje se na poseban, nama znan način spajaju u zlatovezu“, objašnjava Raič.
Mirjana Marić posvećena je izradi veza za hercegovačku narodnu nošnju, dok Mara Šunjić ističe opuštajući karakter ovog rada.
„Toliko je lijepo raditi da se zna dogoditi i da ručak zagori, ali slika se mora završiti“, kroz osmijeh kaže Šunjić.
Uz sestre franjevke iz mostarskog samostana, ove žene danas su jedine u Hercegovini koje aktivno čuvaju i prenose tehniku zlatoveza, čineći nemjerljiv doprinos očuvanju kulturne tradicije i identiteta ovoga kraja.
Nema komentara:
Objavi komentar