Povijesni trenutak: Zašto je 2033. godina ključna za sve kršćane?

Jubilej nade 2025., koji je Crkvi darovao papa Franjo, polako se zatvorio poput knjige čije su stranice ispisane molitvom, suzama i tihim povratcima srca Bogu. Bio je to Jubilej koji nas je učio da nada nije optimizam bez temelja, nego pouzdanje ukorijenjeno u Božjoj vjernosti. Nada koja ne bježi od rana svijeta, nego ih dodiruje svjetlom uskrsnuća.

A dok se sjećanja još nisu stišala, Crkva već osluškuje nove korake Duha. Na obzoru se nazire Jubilej otkupljenja 2033. godine – dvije tisuće godina od smrti i uskrsnuća Gospodina Isusa Krista. To nije tek obljetnica u kalendaru, nego snažan poziv da se ponovno vratimo samom središtu vjere: križu koji spašava i praznom grobu koji otvara nebo.

U tom duhu Vatikan je ugostio međunarodno izaslanstvo „Put do iskupljenja 2033. (J2R2033)“, predvođeno biskupom Mikelom Garciandíom Goñijem iz Palencije. Njihov tjedan proveden u Rimu bio je više od niza sastanaka – bio je to hod razlučivanja, molitve i zajedničkog traženja kako Crkvu pripremiti za Jubilej koji nadilazi granice naroda, jezika i kontinenata. Inicijativa „Rim 25 – Santiago 27 – Jeruzalem 33“ želi upravo to: da se put jubileja ne shvati samo kao dolazak na jedno mjesto, nego kao obraćenje srca, kao hodočašće cijele Crkve.

Susreti s dikasterijima Rimske kurije usmjereni su prema višeslojnoj i duboko teološki utemeljenoj pripremi, jer Jubilej otkupljenja ne može biti površan događaj. On traži da se ponovno zapitamo tko smo pred Bogom, kamo idemo i iz čega živimo. Traži povratak Evanđelju, sakramentima, molitvi i konkretnom svjedočenju ljubavi u svijetu koji je umoran od praznih riječi.

Posebnu snagu ovom hodu daje ekumenska dimenzija koju snažno naglašava papa Lav XIV. Njegov poziv svim Crkvama i kršćanskim denominacijama da zajedno sudjeluju u Jubileju otkupljenja podsjeća nas da Krist nije podijeljen. Već tijekom apostolskog putovanja u Tursku i drevnu Niceju papa je govorio o snu da se svi kršćani 2033. okupe u Jeruzalemu – na mjestu Kristove muke, smrti i uskrsnuća – kako bi zajedno slavili otkupljenje koje nas sve nadilazi i ujedinjuje.

Možda je upravo to najdublja poruka puta od Jubileja nade prema Jubileju otkupljenja: Crkva ne ide sama. Ona hoda kao zajednica grešnika koji se pouzdaju u milosrđe, kao narod koji vjeruje da povijest, unatoč svim lomovima, ima smisao jer je dotaknuta Božjom ljubavlju. Godine koje su pred nama nisu tek vrijeme organizacije i planiranja, nego poziv na tiho, osobno i zajedničko obraćenje.

Jer 2033. neće biti važna po spektaklu, nego po srcima koja su se vratila Izvoru. A put prema tom Jubileju već je započeo – u svakom koraku nade, u svakoj molitvi, u svakom činu ljubavi koji svjedoči da je Krist doista Otkupitelj svijeta.