U vremenu kada je život bez mobitela gotovo nezamisliv, a djeca su često najmirnija dok gledaju u ekran, mnogi roditelji postavljaju isto pitanje – kako ih potaknuti na odgovornost, radne navike i sudjelovanje u obiteljskom životu? Jedan od najjednostavnijih i najučinkovitijih načina jest uključivanje djece u kućne poslove, primjereno njihovoj dobi.
Stručnjaci ističu kako djeca već od najranije dobi mogu sudjelovati u jednostavnim zadacima. Time ne samo da pomažu roditeljima, nego razvijaju osjećaj odgovornosti, samostalnosti i pripadnosti obitelji.
Djeca od 2 do 3 godine mogu obavljati vrlo jednostavne zadatke poput spremanja igračaka u kutiju, slaganja knjiga na policu, odlaganja prljave odjeće u košaru, bacanja smeća, unijeti drva (cjepanice), spremiti svoju odjeću, donijeti pelene i maramice, obrisati prašinu s podnih lajsni ili postavljanja stola. U toj dobi važno je da zadaci budu kratki i jasni, uz pohvalu kao snažnu motivaciju.
U dobi od 4 do 5 godina djeca već mogu nahraniti kućne ljubimce, obrisati proliveno, namjestiti krevet, zaliti biljke, pospremiti svoju sobu ili pripremiti jednostavan sendvič, zaliti kućne biljke, pospremiti igračke. Također mogu pomagati u kuhinji, pospremati pribor za jelo i brisati stol.
Djeca od 6 do 7 godina sposobna su pokupiti smeće, složiti ručnike, obrisati pod, isprazniti perilicu posuđa, spariti čarape, plijeviti vrt ili oguliti krumpir i mrkvu uz nadzor. Uče i brinuti o higijeni prostora – primjerice zamijeniti rolu WC papira.
U dobi od 8 do 9 godina djeca mogu napuniti perilicu posuđa, staviti rublje u perilicu, objesiti i složiti čisto rublje, obrisati prašinu, oprati terasu crijevom, pripremiti jednostavne namirnice, ispeći kekse ili prošetati psa.
Od 10 do 11 godina očekivanja rastu – mogu usisavati tepihe, očistiti kupaonicu, pripremiti jednostavan obrok, pokositi travnjak, unijeti poštu ili obaviti jednostavne popravke poput prišivanja gumba.
Djeca od 12 i više godina već mogu preuzeti ozbiljnije obaveze: oprati i usisati automobil, ošišati živicu, obojiti zid, napraviti popis i kupiti namirnice, pripremiti večeru, ispeći kruh ili kolač, oprati prozore, pa čak i čuvati mlađu braću i sestre.
Uključivanje djece u kućne poslove nije kazna, nego ulaganje u njihovu budućnost. Djeca koja sudjeluju u obavezama razvijaju radne navike, organizacijske vještine i samopouzdanje. Umjesto da slobodno vrijeme provode isključivo pred ekranima, mogu naučiti kako pridonijeti zajednici u kojoj žive – svojoj obitelji.
Možda je upravo sada pravi trenutak da se mobitel na kratko odloži, a djeci pruži prilika da nauče nešto što će im koristiti cijeli život.
Nema komentara:
Objavi komentar