Imala je samo 17 godina, a ono što su učinili njezini roditelji rasplakalo je mnoge

Teška prometna nesreća koja se 26. siječnja dogodila na Radničkoj cesti u Zagrebu završila je kobno za 17-godišnju srednjoškolku Doru Lukić. Nesreća se dogodila oko 17.20 sati kada je Dora prelazila obilježeni pješački prijelaz na crveno svjetlo, a na nju je naletio osobni automobil marke Volkswagen zagrebačkih registarskih oznaka kojim je upravljala 50-godišnja žena, piše 24sata.hr.

Unatoč naporima liječnika, Dora je nakon 48 sati borbe za život preminula u KBC-u Rebro. Vijest o smrti mlade djevojke potresla je javnost, ali i otvorila prostor za priču o nesebičnosti, hrabrosti i nadi koja se rađa iz nezamislive boli.

Dorini roditelji, otac Daniel i majka Ines, donijeli su tešku, ali plemenitu odluku – darovati organe svoje kćeri. Tom su odlukom spasili pet života, u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama.

„Znao sam da bi ona to željela. Ona ne bi ni razmišljala, njoj je samo bilo važno pomagati svima – ljudima, životinjama… Tako da bi milijun posto željela donirati organe. Takva je bila, ponos naš“, rekao je otac Daniel za 24sata.

U emotivnoj ispovijesti istaknuo je kako mu je bilo važno da dio njegove kćeri nastavi živjeti.
„Htio sam da barem dio nje živi negdje, u nekome. Ona je bila stvorena za pomaganje. Srce joj sad kuca negdje drugdje. Sad je petero ljudi dobilo priliku za život, a negdje tamo kuca srce naše voljene Dore“, kazao je kroz suze.

Dora je, prema riječima obitelji, bila dijete za poželjeti – izvrsna učenica, bez ikakvih problema u školi ili izvan nje, omiljena među prijateljima i profesorima. Školovala se za medicinsku sestru jer je, kako ističe otac, oduvijek željela pomagati bolesnima.

„Sve su moje kćeri moj ponos, ali Dora je bila posebna po toj svojoj empatiji. Jednom smo čak jurili na Veterinarski fakultet kako bi naš kućni kunić primao infuzije, pokušavali smo ga spasiti. Nisu uspjeli, ali to pokazuje kakva je ona bila“, prisjeća se otac.

U tragediji koja je prerano ugasila jedan mladi život, Dorina obitelj ostavila je snažnu poruku humanosti. Njihova odluka da u najtežem trenutku misle na druge učinila je da Dorino srce, simbolično i doslovno, nastavi kucati – kao trajni znak dobrote koju je nosila u sebi.