Prazni kiosci diljem Bosne i Hercegovine, a tek ponegdje dostupni primjerci Večernjeg lista – slika je to koja je od 1. siječnja 2026. godine postala nova svakodnevica. Ono što se donedavno činilo nezamislivim, danas izgleda kao posljedica ozbiljnih, gotovo tektonskih poremećaja u sustavu distribucije tiskanih medija, piše Poslovni.hr.
Nestanak većine hrvatskih dnevnih novina s kioska zatekao je i same novinare. Željko Andrijanić, koji je od početka godine izvršni urednik i ključna figura bh. dopisništva Večernjeg lista, otvoreno priznaje kako je i osobno pogođen situacijom.
„Ja sam čovjek koji je u šest sati već na nogama i koji se do jučer budio s hrpom novina u rukama. Uz moj Večernji, jutro je započinjalo s Jutarnjim listom, 24sata, Sportskim novostima, Avazom, Oslobođenjem, Nezavisnim… Danas, umjesto da razmišljam o sadržaju, u glavi mi je samo – distribucija. Nažalost, s ove pozicije mogu samo apelirati da se taj problem što prije riješi i da, osim Večernjaka, svugdje budu dostupne i druge tiskovine“, kaže Andrijanić.
Na pitanje postoji li ikakav konkretan pomak i kada bi se situacija mogla normalizirati, odgovara oprezno, ali s dozom nade.
„Prema informacijama koje imam, Uprava Večernjeg lista intenzivno radi na rješavanju problema na cijelom području BiH. No, nisu naši ljudi jedini u tom lancu. Ključno je razumjeti da je velika distributerska tvrtka iPress, koja je godinama pokrivala tržište, u potpunosti krahirala. To nije bio trenutni pad – tvrtka se ugasila. Alternativa se ne može pronaći preko noći. Neke mreže su počele funkcionirati, ali borba je i dalje teška. Ipak, želim vjerovati da će se rješenje pronaći vrlo brzo.“
Unatoč svemu, naglašava kako redakcija Večernjeg lista BiH radi punim intenzitetom.
„Novinu radimo kao da je svakoga jutra u rukama svakog čitatelja u BiH. Sadržaj je vrhunski. Portal Vecernji.ba trenutačno je alternativa, ali kao čitatelj mogu reći ono što govore i naši ljudi: ništa ne može zamijeniti papir i miris jutarnje kave.“
Posebno ga, kaže, pogađa reakcija čitatelja.
„Onaj tko misli da je print mrtav, neka samo uzme mobitel nekoga iz redakcije Večernjeg lista BiH na 24 sata. Zovu nas poznati i nepoznati ljudi, žale se da ne mogu doći do novina, da ih ondje gdje postoje ima premalo, da žele svoj primjerak. Teško je opisati koliko je ovo zahtjevna i emotivna situacija.“
U širem društvenom kontekstu, Andrijanić odbacuje ideju da bi nestanak tiskanih medija mogao ikome koristiti.
„Ako se netko raduje tuđoj nesreći, znate kako se kaže – mečka dođe na svačija vrata. Ne vjerujem da ima toliko zloće. Thomas Jefferson je rekao: ‘Da sam morao birati između države bez novina i novina bez države, bez oklijevanja bih izabrao novine.’ Mudri ljudi znaju koliko su novine važne. Povijest se čuva na papiru. Ne volite Večernji list – uzmite neki drugi. Ali svi oni moraju biti dostupni.“
Govoreći osobno, Andrijanić priznaje da ga situacija pogađa i profesionalno i emotivno.
„Ja sam večernjakovac od glave do pete. Roditelji su mi kupovali te novine dok sam još bio u osnovnoj školi. U Večernji list BiH došao sam s 20 godina, kod Joze Pavkovića, jednog od najdugovječnijih urednika u Europi. Godinama radim s Valentinom Rupčić i redakcijom koja živi novinarstvo od 0 do 24. Od Dražena Klarića učio sam sve što znam. Napisao sam i roman kako bih sačuvao jedno vrijeme istinske ljubavi i istinskog novinarstva.“
Zaključuje kako, unatoč svemu, vjeruje u budućnost tiska.
„Hvala našim čitateljima u BiH na ogromnoj podršci. Dok god oni postoje, tisak ima budućnost. Jedan naš dugogodišnji čitatelj, ugledni pravnik, nedavno mi je rekao: ‘Portali su zanimljivi, ali papir ostaje za sva vremena. Ako želimo učiti, novine su nam potrebne. Ako smo se pomirili s krajem civilizacije, onda nisu.’ Čovjek snuje, Bog odlučuje – ali ja vjerujem da tisak u BiH još nije rekao posljednju riječ. Večernji list nastavlja borbu.“
Nema komentara:
Objavi komentar