Koliko smo puta sami sebi rekli: „Ma tko će pješke u Međugorje, dogodine ću…“ A onda se pojavi netko poput Dragice Brkić i tišina postane najbolji odgovor. „Nećeš valjda opet?“ – uz osmijeh su je ovoga vikenda ispratile susjede, dok je vitalna 92-godišnja Mostarka krenula na još jedno hodočašće koje je za nju mnogo više od običnog puta, piše Večernji list BH.
Dragica Brkić pješice je u Međugorje stigla više od stotinu puta. No, ovo hodočašće bilo je posebno i zahtjevnije nego mnoga ranija. Trasa preko Bijele rivine, dobro poznata Mostarcima, izazovna je i za daleko mlađe i spremnije hodače. Ipak, Dragica je, lagano obučena i u pratnji sina, sigurno savladala prve uspone prema Humu, a potom nastavila put prema Sretnicama.
Na tom dijelu puta zastala je na grobu supruga Pere, s kojim je provela 32 godine u braku, gdje se u tišini pomolila. Hod je nastavila prema Čitluku, gdje je ponovno zastala na mjesnom groblju, a potom, uz pratnju kćerke, krenula na posljednju dionicu prema Međugorju.
Nakon šest sati hodnje stigla je u poznato marijansko hodočasničko središte. U crkvi sv. Jakova zahvalila je u molitvi, potom je u Župnom uredu uplatila mise na nakanu, a na kraju se pomolila ispred Gospina kipa u središtu Međugorja. Unatoč iscrpljujućem putu, Dragica nije propustila ni nedjeljnu svetu misu, nakon koje se u ranim jutarnjim satima vratila u Mostar.
Dragica Brkić majka je troje djece, baka osmero unučadi i prabaka čak 18 praunučadi. Živi u srcu Mostara, u kući s vrtom koji je njezino malo carstvo. Ondje, okružena obitelji, svakodnevno svjedoči vrijednosti vjere, zahvalnosti i ljubavi prema životu, učeći najmlađe koliko je važno cijeniti svaki darovani dan.
Za svoju obitelj Dragica je temelj i nepresušan izvor snage. Njezina predanost vjeri i obitelji ne poznaje granice. Od 1981. godine, kada su započela Gospina ukazanja, ustrajala je u svojim pješačkim hodočašćima u Međugorje. Godine, umor i tjelesne poteškoće nikada je nisu obeshrabrili. Za nju to nije putovanje, nego poziv koji živi svakim danom.
U dobi od 92 godine Dragica Brkić živi je dokaz da snaga čovjeka ne mjeri se godinama, već vjerom, ustrajnošću i ljubavlju. U njezinoj priči nema odustajanja – svaka prepreka tek je još jedan korak bliže ispunjenju životne misije. I dok mnogi kažu „dogodine“, Dragica ide – sada, pješice, srcem.









Nema komentara:
Objavi komentar