U 104. godini života preminula je Ivana Vujnović, najstarija Stočanka, žena čiji je život bio tiho svjedočanstvo jednog stoljeća ispunjenog radom, odricanjem i nepokolebljivom snagom, piše Stolac.co.
Rođena 1922. godine, baka Ivana prošla je put kakav je danas teško i zamisliti. Njezin život obilježili su siromaštvo, ratovi, izbjeglištvo i neumoran rad, ali i duboka obiteljska povezanost te dostojanstvo koje nije gasnulo ni u najtežim vremenima. U razgovoru za Večernji list prije četiri godine svjedočila je o svakodnevici koja je zahtijevala više snage nego riječi.
„Svašta sam u životu radila. Samo nisam tkala, ali sve sam za tkanje pripremala“, prisjećala se Ivana, govoreći o godinama kada se život stvarao vlastitim rukama. Iz njihove kuće, kako je kazala, udane su četiri djevojke u teškom vremenu, a po dolasku na zgarište nakon rata dočekala ih je samo jedna soba – nekadašnja dimarica.
Posebno su joj urezane godine nakon Drugog svjetskog rata, kada se obitelj vratila iz izbjeglištva u Slavoniji i započela borbu za puko preživljavanje. „Kad sam ovdje došla 1946., bio je samo jedan konj i jedna stara krava. Nije se imalo što jesti“, govorila je. Glad je bila svakodnevica, a košćele s drveta pred kućom bile su spas za gladnu djecu.
Kako bi prehranila obitelj, Ivana je gonila drva u Stolac. Iako su neki na to gledali s prijezirom, ona nikada nije osjećala sram. „Meni nije bila. To mi je bila hrana i dinar“, govorila je jednostavno, svjedočeći o vremenu kada se rad nije birao, nego prihvaćao.
Kasnije su imali stoku i zemlju, no ni tada život nije bio bez nevolja. Zemlju se nije imalo čime zasijati, a suprug je morao pješice nositi ječam iz dalmatinskog zaleđa. „Poslije smo imali svega. I onda je opet došao rat. Mislim da sam tri rata preko glave preturila“, rekla je, sažimajući stoljeće povijesti u nekoliko rečenica.
U poznim godinama živjela je sa sinom, snahom i dvojicom unuka. Unatoč dubokoj starosti, pratila je vijesti i bila u tijeku s događajima u svijetu, pa i s pandemijom koronavirusa, o kojoj je znala reći da se „te napasti ne boji jer ne ide od kuće“.
Odlaskom Ivane Vujnović Stolac se oprašta od svoje najstarije stanovnice, ali i od živog svjedoka vremena u kojem su se život i opstanak gradili skromnošću, radom i vjerom.
Sprovod Ivane Vujnović bio je u utorak, 23. prosinca 2025. godine, u rimokatoličkom groblju Ober – Doluša u 14.00 sati.
Počivala u miru Božjem.
Nema komentara:
Objavi komentar