Zakoračili smo u poseban trenutak vremena – u tjedan koji je istodobno oproštaj i početak. Posljednje stranice jedne godine polako se zatvaraju, dok se prve riječi nove već tiho ispisuju. U tom prijelazu, između onoga što je bilo i onoga što dolazi, stojiš ti – sa svim svojim uspomenama, ranama, nadama i molitvama.
Iza tebe ostaje mnogo toga. Dani u kojima smo se smijeali punim srcem, ali i oni u kojima smo šutjeli jer riječi nisu imale snage. Pobjede koje su te ohrabrile i padovi koji su te naučili poniznosti. Ništa od toga nije izgubljeno. Sve je to, koliko god ponekad boljelo, bilo dio puta na kojem te Bog vodio – tiho, strpljivo i vjerno.
Zato je sada najispravnije učiniti upravo to: reći Mu hvala. Hvala za blagoslove koje o prepoznali i one koje smo shvatili tek kasnije. Hvala za sva vrata koja su se zatvorila, jer su nas sačuvala, i za ona koja su se otvorila, iako nismo bili siguran jesmo li spremani. Hvala i za lekcije, jer i one su milost – prerušena, ali spasonosna.
Zatvori ovo poglavlje s osmijehom, ne zato što je sve bilo lako, nego zato što nisi bio sam. Zatvori ga s vjerom, jer vjera nije uvjerenje da neće biti teško, nego pouzdanje da Bog zna put i onda kada ga ti ne vidiš. Ono što dolazi možda još ne možeš jasno zamisliti, ali već je u Njegovim rukama.
I zapamti: bit će ti kako vjeruješ. Ne kako se bojiš, ne kako sumnjaš, nego kako vjeruješ. Zato vjeruj srcem, nadaj se hrabro i idi naprijed mirno. Iza ugla te čeka ono što već dugo nosiš u molitvama.
Reci Mu hvala. I vjeruj. ❤️
Nema komentara:
Objavi komentar