Medijska hajka koja u hrvatskim mainstream medijima traje već mjesecima, započela je onog trenutka kada je najavljen veliki koncert najpopularnijeg hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu. Koncert održan 5. srpnja pred više od pola milijuna ljudi trebao je, prema tadašnjim naslovima, završiti kaosom, nasiljem i – kako su pojedini mediji gotovo prizivali – “mrtvima”. Ništa od toga se nije dogodilo. No, to nije spriječilo nastavak narativa.
I nakon dvoranskog koncerta u Areni Zagreb, održanog u subotu, 27. prosinca, ista se matrica nastavila. Više od 20 tisuća ljudi okupilo se u atmosferi zajedništva, bez ijednog ozbiljnog incidenta, no umjesto glazbe i publike, fokus medija ponovno je bio na etiketama, interpretacijama i – konstrukcijama.
Posebnu je pozornost izazvao Thompsonov govor u kojem se osvrnuo na zabranu drugog termina koncerta u Areni, koji je gradska vlast odbila bez obrazloženja i pozivanja mladih na izbore. Riječ je o odluci Grada Zagreba pod vodstvom Tomislav Tomašević, a Thompsonov tim najavio je pravne korake zbog, kako tvrde, diskriminatornog postupanja.
No umjesto rasprave o slobodi umjetničkog izražavanja i jednakim kriterijima za sve izvođače, mainstream mediji posegnuli su za već poznatim repertoarom. Ključne riječi ponovno su bile “ustaštvo”, “nacionalizam” i neizostavni “Za dom spremni”, uz koji se redovito veže pjesma Bojna Čavoglave.
Portal Dnevnik.hr u naslovu je ustvrdio kako je Thompson “pozvao na rušenje zagrebačke vlasti”, dok je T-portal otišao i korak dalje i objavio, pa kasnije obrisao članak, pripisujući događajima oko Arene povike “Ubij Srbina” – tvrdnju koju, zanimljivo, nije potvrdio nitko drugi, pa ni Policijska uprava zagrebačka. Ostaje nejasno tko je točno, gdje i kada nešto vikao, no u medijskom prostoru tvrdnja je ostala zabilježena kao činjenica.
Sličan ton nastavili su Index.hr, Večernji list, Juarnji list, 24 sata i N1 svaki dodajući vlastitu etiketu: od “radikalnih poteza” do “nacionalističkog pjevača” i “političkog koncerta”. Zajednički nazivnik svima bio je – selektivno izvještavanje.
Bombastični naslovi, interpretacije bez konteksta i stvaranje popratnih “događaja” koji nitko drugi nije vidio, očito donose klikove i dobru čitanost. No ono što izostaje jest cjelovita slika stvarnosti – one u kojoj deseci tisuća ljudi dolaze, slušaju glazbu i mirno odlaze kući.
Poznati odvjetnik o umjetno nastalom skandalu
Na lažne optužbe osvrnuo se i odvjetnik Davorin Karačić, koji je cijelu situaciju opisao riječima: “Kao da si bacio petardu u kokošinjac.” Upozorio je na kakofoniju optužbi o navodnom pozivanju na nasilno rušenje vlasti, ističući kako je Thompson zapravo učinio samo jedno – pozvao mlade da izlaze na izbore i demokratskim putem odlučuju o svojoj budućnosti. “Tako je to”, zaključuje Karačić, “kad o tome sude ljudi kojima je fašizam već odlazak u crkvu ili stav da postoje samo dva spola.”
Facebook status koji je pozao viralan
Posebno zanimljiv komentar donijela je i Nataša Bešić, čiji je status na Facebooku postao viralan. Kao osoba koja do 2025. godine nikada nije slušala Thompsona, priznala je kako je ove godine bila na čak pet njegovih koncerata. Ne zbog ideologije, već zbog iskustva koje je, kako navodi, u potpunosti srušilo predrasude koje su joj – kao i mnogima drugima – godinama usađivali mediji i kulturna “elita”.
Njezino svjedočanstvo razotkriva duboko ukorijenjeni elitizam i snobizam u glazbenom i javnom prostoru, gdje se unaprijed određuje tko je “prihvatljiv”, a tko ne. Upravo je koncert na Hipodromu, na kojem se okupilo pola milijuna ljudi bez ijednog incidenta, bio prijelomni trenutak – ne samo za nju, nego i za mnoge druge.
Paradoks je, kako sama zaključuje, u tome što su Thompsona “stvorili” upravo oni koji ga danas najviše napadaju. Svaka akcija, naime, izaziva reakciju.
Dvostruki mediji ili ti ga "aršini"
Kada na koncertima javno na angažman pozivaju ljevičarski ili ideološki “prihvatljivi” izvođači – od Severine, preko Milutina Kekina i njegovog benda Hladno pivo, pa do grupe Elemental – mainstream mediji takve poruke redovito predstavljaju kao izraz “građanske svijesti”, “društvene odgovornosti” i “pozitivnog aktivizma”. U tim slučajevima poziv na izbore nije politizacija, nije pritisak, nije “rušenje vlasti”, nego pohvalan čin.
No kada isti taj, demokratski i legitiman poziv na izbore uputi Marko Perković Thompson, tada on u istom medijskom prostoru postaje – skandal. Tada se njegove riječi seciraju, izvlače iz konteksta i pretvaraju u optužbe o ekstremizmu, prijetnjama i destabilizaciji društva. Ne zato što je sadržaj poruke bitno drukčiji, nego zato što je izgovara “krivi” čovjek.
Upravo takav dvostruki kriterij, takav narativ i diskurs, razlog su zbog kojih povjerenje u mainstream medije kontinuirano opada. Javnost sve jasnije prepoznaje kada se ne informira, nego usmjerava; kada se ne izvještava, nego oblikuje “poželjna istina”. A u društvu u kojem se istim riječima mjeri različitim aršinima, vjerodostojnost medija ne nestaje preko noći – ona se tiho, ali uporno, troši.
U konačnici, priča o Thompsonu daleko nadilazi jednog pjevača. Ona ogoljuje mehanizme medijske manipulacije, dvostrukih kriterija i selektivne tolerancije. Dok se jedne javne osobe bez problema bave političkom demagogijom s pozornice, drugima se i poziv na izbore proglašava “rušenjem vlasti”.
A publika? Ona, čini se, sve jasnije vidi razliku između stvarnosti i slike koju joj se uporno pokušava nametnuti.
Nema komentara:
Objavi komentar