Župnik mostarskih župa sv. Luke i sv. Marka evanđelista Cim/Ilići, don Pero Miličević, iznio je u Vatikanu potresno osobno svjedočanstvo o ratnim stradanjima u Bosni i Hercegovini, u sklopu predstavljanja poruke pape Lava XIV. za 59. svjetski dan mira. Predstavljanje je održano u četvrtak, 18. prosinca, u Tiskovnom uredu Svete Stolice, a don Pero je, kako prenosi Hrvatska katolička mreža, govorio iz iskustva djeteta koje je rat obilježio zauvijek.
Istaknuo je kako poruka Svetog Oca „naviješta Onoga koji nam je donio mir i po kojemu je mir stigao do nas – uskrsloga Krista, koji nam daje snagu pobijediti tame nemira i ući u svjetlo“. Dodao je da je u vlastitom životu iskusio upravo ono na što papa upozorava: da je bez vjere i svjetla nemoguće preživjeti tamu zla.
Djetinjstvo prekinuto ratom
Don Pero je podsjetio da je prije 32 godine, kao sedmogodišnji dječak, doživio strahote rata u selu Doljani, u općini Jablanica. Njegovo sretno djetinjstvo naglo je prekinuto 28. srpnja 1993. godine, kada su muslimanske vojne postrojbe i Armija Bosne i Hercegovine napale selo, pri čemu je ubijeno 39 osoba.
„Igrao sam se pokraj kuće s bratom blizancem Marinkom i starijim bratom Antom kada je igru prekinuo rafal pucnjeva. Meci su letjeli iznad naših glava“, prisjetio se. Majka Ruža i sestra sklonile su djecu u kuću kako bi ih spasile, dok njegov otac Andrija toga dana nije bio kod kuće. Otišao je pomoći rodbini u poljskim radovima, gdje je i ubijen – u 45. godini života. Majka je s 44 godine ostala udovica s devetero djece, od kojih je sedmero bilo maloljetno.
Gubici koji su obilježili obitelj
Uz oca, don Pero je izgubio i brojne članove šire obitelji. Ubijena je i sestra njegove majke, teta Pava, spaljena u vlastitoj kući, kao i trojica sinova druge tetke – Pero, Ivica i Jure Soldo. Ivica je bio u braku svega jedanaest dana, a Jure je imao 21 godinu.
„Kada se ubije jedno dijete, to je strašna bol; a zamislite bol majke koja izgubi trojicu sinova“, kazao je. Treća sestra njegove majke, Anica, preživjela je skrivajući se u planini, dok su toga dana ubijeni i rođakinja Ruža te rođak Slavko. „Činilo se kao da se svo zlo ovoga svijeta sručilo na nas“, rekao je don Pero.
Sedam mjeseci zatočeništva
Istoga dana njegova majka i maloljetna djeca, zajedno s tristotinjak hrvatskih katolika, odvedeni su u logor Muzej Jablanica, gdje su kao zarobljenici proveli sedam mjeseci. U tim okolnostima, naglasio je, bilo je nužno čuvati mir u srcu i ne prepustiti se želji za osvetom.
„U trenucima unutarnjeg nemira održavala nas je svakodnevna molitva krunice, koju nas je majka naučila. Davala nam je nadu“, istaknuo je, dodajući da su tek mjesecima kasnije saznali kako je njihov otac ubijen.
Uvjeti u logoru bili su nečovječni. Spavali su na hladnim granitnim pločama, s dvije deke, a hrane nije bilo dovoljno. „Kako podijeliti pola kruha na šestero djece za cijeli dan?“, prisjetio se govoreći u emisiji „Aktualno“ Hrvatskog katoličkog radija. Higijenski uvjeti bili su gotovo nepostojeći – tristotinjak ljudi dijelilo je jedan sanitarni čvor, a iz podruma su se često čuli krikovi mučenih zarobljenika. Najmlađe dijete u logoru imalo je tek dvadesetak dana, a najstarija osoba 95 godina.
Oprost kao put prema miru
Očevi posmrtni ostaci pronađeni su godinama kasnije, a pokopani tek 2006. godine. Iako zna tko je sudjelovao u postrojbi koja je ubila njegova oca, don Pero se nikada nije želio raspitivati o imenima. „Suđenjem se treba baviti Bog“, poručio je.
Naglasio je da bez vjere, molitve i čežnje za mirom njegova obitelj ne bi mogla izdržati sve što je proživjela. Iako je u njemu bilo bijesa, shvatio je, osobito nakon ređenja 2012. godine, koliko je važan unutarnji mir te da se on ne može postići bez oprosta i suočavanja s prošlošću.
Povratak na mjesto stradanja
Dvadeset godina nakon izlaska iz logora vratio se u Jablanicu, na mjesto zatočeništva. „Suze su tekle, ali mi je to pomoglo ponovno pronaći mir“, kazao je, pozivajući se na papinu poruku da se mir mora živjeti, njegovati i čuvati, jer u protivnom agresivnost zahvaća obitelj i društvo.
Zaključio je kako se zlo pobjeđuje dobrim i oprostom, a ne osvetom i oružjem. Posebno je istaknuo odgovornost današnjih odraslih, koji su kao djeca proživjeli rat, da svjedoče istinu i prenesu je mlađim naraštajima.
„Ako oni koji dolaze nakon nas ne znaju što se dogodilo – ponovit će se“, upozorio je don Pero Miličević, zaključivši svoje snažno svjedočanstvo porukom mira iz Vatikana.
Nema komentara:
Objavi komentar