Najljepši i najposebniji dio cijelog liturgijskog vremena, za mnoge vjernike, upravo su zornice – tihe, skromne i duboko dirljive jutarnje mise koje nas polako uvode u otajstvo Božića. U Mostaru većina župa započinje zornice u 6 sati ujutro, dok se u župi sv. Tome Apostola na Bijelom Brijegu vjernici okupljaju u 6:30. I dok se grad još skriva u mraku, crkve postaju mjesta gdje svjetlost polako pobjeđuje noć, a molitva nadvladava užurbanost svakodnevice.
Upravo to rano ustajanje, to ustajanje „protiv sebe“, čini zornice posebnima. Hod kroz polutamu, hladan zrak i tišina prije svitanja pretvaraju se u duhovno putovanje: iščekivanje koje je u srcu svakog Došašća - Adventa. U molitvi, pjesmi i zajedništvu, vjernici dočekuju prve zrake dana i osjećaju blizinu Boga koji dolazi.
Četiri nedjelje došašća nose jasnu poruku i ritam duhovne priprave. Prva nas podsjeća na Kristov ponovni dolazak i poziva na budnost. Druga i treća usmjeruju pogled prema Ivanu Krstitelju, glasniku koji pripravlja put Gospodinu. Četvrta nedjelja posvećena je Mariji, Djevici i Majci, po kojoj nam dolazi Spasitelj. U toj se simbolici raspliće cijeli duh došašća – čežnja, priprema, poziv na obraćenje i konačno nježno iščekivanje Božjeg rođenja.
Liturgijska boja došašća je ljubičasta, jednako kao i u korizmi. Ona nosi tišinu, sabranost i poziv na nutarnju pripravu. U adventu se tijekom mise izostavlja himan Slava, kako bi upravo na Božić – kada se ponovo zapjeva „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje“ – njegova radost i snaga odzvonile još svečanije.
A zornice ne bi bile zornice bez adventskih pjesama koje bude srce jednako kao i dan: Padaj s neba roso sveta, Poslan bi anđel Gabrijel i mnoge druge pjesme donose toplinu, pobožnost i onu posebnu atmosferu koju se ne može osjetiti ni u jednom drugom dijelu godine.
Zornice su mali, svakodnevni susreti s Bogom. Ritam duhovne budnosti. Zora koja se rađa u našim srcima. Adventska milost koja polako priprema put Djetetu koje dolazi.
Nema komentara:
Objavi komentar