Danas Katolička crkva slavi Svetkovinu Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja, blagdan koji je postao završna točka liturgijske godine. Ova je svetkovina smještena na posljednju nedjelju mjeseca studenoga prije početka došašća, upravo da bi vjernike podsjetila na konačni cilj njihova zemaljskog hoda – Krista Kralja koji će ponovno doći u slavi.
Kako je nastao blagdan Krista Kralja?
Ovaj najmlađi idejni blagdan ustanovio je papa Pio XI. 1925. godine, u vremenu jakih političkih i društvenih previranja. U svojoj enciklici Quas primas naglasio je da bi „najbolji lijek protiv razornih sila vremena bilo priznanje Kristova kraljevskog gospodstva.“
Papa je želio blagdan koji će glasno proglasiti slavu Krista i snažno podsjetiti svijet da iznad svih prolaznih vlasti stoji Kralj čije kraljevstvo ne prolazi.
Vanjski povod bila je i 1600. godišnjica Nicejskog sabora (325.), na kojem je potvrđena Kristova istobitnost s Ocem – temelj njegova kraljevskog dostojanstva.
Prvotno je blagdan bio smješten na zadnju nedjelju listopada, neposredno pred blagdan Svih svetih, kako bi se istaknula Kristova slava u svim svetima i izabranima. Tek kasnije, nakon liturgijske reforme, premješten je na posljednju nedjelju kroz godinu, gdje još snažnije dobiva eshatološko značenje – Krist kao Alfa i Omega, početak i svršetak svega stvorenoga.
Iako je blagdan bio oduševljeno prihvaćen, osobito među muškarcima i mladeži, neki teolozi smatrali su da se ideja Kristova kraljevstva već snažno očituje u drugim razdobljima liturgijske godine – od adventa do Uskrsa.
Znameniti liturgičar J. A. Jungmann 1941. godine izrazio je određeni umor pred „stalnim stvaranjem novih slika Krista“, no istaknuo je da se možda radi o potrebnom povijesnom putu Crkve koji se postupno vraća svojem ishodištu – jedinstvenoj, sveobuhvatnoj slici Krista Gospodina.
Premještanje svetkovine na kraj liturgijske godine upravo je taj „povratak“: Krist Kralj kao vrhunac povijesti i cilj svakog ljudskog života.
Kristovo kraljevstvo – drugačije od svih zemaljskih
Krist jasno kaže: „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta“ (Iv 18,36).
Njegovo kraljevstvo nije političko ni teritorijalno. Krist je Kralj ljubavi, Kralj pravde, Kralj mira. Njegove zapovijedi počivaju na ljubavi koju je On prvi posvjedočio žrtvovanjem vlastitog života – ne samo za prijatelje, nego i za neprijatelje.
Podsjeća nas i na temeljnu istinu: „Po ljubavi jednih prema drugima svi će prepoznati da ste moji učenici“ (Iv 13,34).
Gdje nema ljubavi, nema ni pravde. A bez pravde – nema ni mira. Budući da je Krist sama Ljubav i Pravda, samo On može dati istinski mir svakome čovjeku i cijelome svijetu.
Što znači priznati Krista svojim Kraljem?
Za vjernika to znači živjeti kao što je Krist živio:
- ljubiti bez granica,
- donositi mir gdje vlada nemir,
- biti pravedan u srcu i djelima,
- služiti drugima ponizno, poput Gospodina.
To znači i odgovorno se suočiti s pitanjem vlastitog hoda:
Na kojoj smo dionici puta prema Njemu?
Jesmo li vjerni pozivu da budemo njegova produžena ruka u svijetu?
Svetkovina Krista Kralja stoga nije samo slavlje – ona je navještaj nade, poziv na slobodu, ali i poziv na ispit savjesti, kako pojedinaca tako i cijelih zajednica.
Krist, alfa i omega
U Otkrivenju Krist govori: „Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.“
Smještanjem svetkovine na posljednju nedjelju crkvene godine Crkva želi jasno pokazati:
– Krist je početak povijesti,
– Krist je njezin cilj,
– Krist je Kralj svega stvorenoga,
– i Krist će doći ponovno u slavi na koncu vremena.
Ulaskom u došašće, koje slijedi već sljedeće nedjelje, vjernicima se ponovno stavlja pred oči ista istina: čekamo dolazak Kralja – u betlehemskoj tišini, ali i na koncu svijeta. Svetkovina Krista Kralja poziv je da Kristovo kraljevstvo ljubavi, pravde i mira zaživi najprije u našim srcima – kako bi jednom u punini zablistalo i u vječnosti.
Nema komentara:
Objavi komentar