Pastirica s Dugog otoka: „Samo Bibliju čitam, ništa drugo mi više ne paše“

Na Dugom otoku, daleko od gradske vreve i svakodnevne buke, živi Katica Žampera – žena koja je svoj život posvetila stadu, prirodi i tišini. Svakoga dana, bez obzira na vjetar, sunce ili kišu, odlazi na ispašu sa svojim kozama, u pratnji pasa i mirisa borova.

Odabrala stado s 23 godine

Kad je odlučila postati pastirica, Katica je imala samo 23 godine. U vrijeme kada su žene s torbom hrane, štapom i stadom bile prava rijetkost, Katica je slijedila unutarnji poziv koji ju je odveo – ne u grad, nego među stijene, travu i život.
„Znala sam da moj poziv nije iza betonskih zidova. Ovdje, na Dugom otoku, među kozama, pronašla sam ono što sam tražila“, kaže Katica.

Danas vjeruje da sve više mladih žena prepoznaje ljepotu jednostavnog, ali istinskog života – života u kojem dan mjeriš po izlasku i zalasku sunca, a ne po rasporedu sastanaka.

“Ljudi omalovažavaju pastire”

Katica ne skriva da joj smeta način na koji društvo često gleda na pastire – s podcjenjivanjem.
„Ljudi misle da je to jednostavno. A nije. Moraš znati sve – kako prehraniti kozu, prepoznati bolest, izmusti mlijeko, napraviti sir. To je težak i složen posao. A najvažnije – moraš to voljeti“, kaže Katica, ne tražeći sažaljenje, nego poštovanje.

Svaki dan provodi do deset sati na ispaši, najprije s hrvatskim ovčarima, a danas s Border Colliejima – psima koji razumiju svaki njezin pokret.
Četiri sata mužnje, ostatak dana – sloboda. No, kako kaže, sloboda u ovom poslu ne znači odmor, nego prisutnost.

Mir u travi i Svetoj riječi

Proljeće joj je najdraže. Tada je trava najzelenija, koze su zadovoljne, a ona može – barem nakratko – sjesti, udahnuti i čitati.
„Onda su mirne, lijepo pasu, ja mogu malo i čitati, mogu se odmoriti“, priča Katica.

Nekoć je čitala povijesne romane, danas samo Bibliju.
„Samo Bibliju. Ništa drugo mi više ne paše, ne znam zašto“, iskreno priznaje.
U toj tišini ispaše, među kozama i stijenama, riječi Svetog pisma za nju su postale mir i snaga.

“Koze su kao ljudi”

„Koze su kao ljudi – pametne, tvrdoglave, znatiželjne“, govori Katica. „Ako si blag – zaskočit će te. Ako si strog – povući će se. Moraš biti i nježan i čvrst, ali uvijek osjećajan.“

Njezina kći Petra Žampera Burmaz, koja je odrasla uz majku među stadima i borovima, dodaje:
„Kad ih zagrliš, stopiš se s njima. One osjećaju ljubav i mir, baš kao ljudi.“

Život u tišini i miru

U toj tišini stada, u ritmu prirode i molitve, Katica Žampera pronašla je svoj mir.
Bez težnje za bogatstvom, bez potrebe za slavom – samo život u skladu s kozama, zemljom i Bogom.

Na Dugom otoku, gdje svaki kamen pamti tišinu i svaka zora donosi novi početak, Katica čuva staru mudrost – da pravi mir ne tražiš, nego ga živiš.

Cijeli tekst i prilog pogledajte na ovom L I N K U.