Dani kruha – povratak mirisu domaćeg tijesta i zajedništva

U vremenu kada se mnogo toga kupuje gotovo, a malo što stvara vlastitim rukama, vrijedi se zapitati — gubi li Dan kruha svoj pravi smisao?

Ovih dana se po raznim kulturnim i obrazovnim ustanovama obilježavaju Dani kruha. Dani kruha, dani zahvalnosti za plodove zemlje, oduvijek su nosili duboku simboliku — zahvalnost, zajedništvo i poštovanje prema radu ruku koje stvaraju hranu. No, posljednjih godina ta se tradicija, nažalost, u mnogim sredinama pretvorila u formalnost — u prigodni događaj gdje se izlože najljepši kruhovi, često kupljeni ili naručeni, a ne izrađeni u toplini doma i obiteljske suradnje, piše Goranci online.

U Mostaru se, prema dostupnim informacijama, Dani kruha 2025. godine neće održati kao javna manifestacija. Ipak, mnoge škole i ustanove u Hercegovini i dalje njeguju ovu tradiciju. U Ljubuškom je obilježavanje planirano za 16. listopada, u Posušju za 13. listopada, a Edukacijsko-rehabilitacijski centar „Sveti Josip Radnik“ već je 14. listopada s djecom proslavio ovaj dan zahvalnosti i rada.

Prošle godine Mostar je bio domaćin prekrasnih događaja – 15. listopada na šetnici kod Stare Gimnazije vrtići su priredili humanitarnu manifestaciju „Dani zahvalnosti za plodove zemlje“, a 23. listopada Gimnazija fra Grge Martića nastavila je duh tradicije kroz recitacije, glazbene i folklorne nastupe te izložbe domaćih proizvoda.

Ipak, u vremenu kada se mnogo toga kupuje gotovo, a malo što stvara vlastitim rukama, vrijedi se zapitati — gubi li Dan kruha svoj pravi smisao?

Nije poanta u izgledu kruha, nego u trudu koji ga stvara

Bit Dana kruha nije u tome da se iz pekare donesu najljepše i najveće kruhove u školu. Ljepota tog dana nije u savršenim oblicima i glatkoj kori, nego u brašnu po rukama djece, u smijehu dok mijese s roditeljima, u toplini obiteljske kuhinje gdje se tijesto diže i širi miris domaćeg kruha.

Upravo taj trenutak – kad dijete ponosno kaže: „Ovo sam pekao ili pekla s mamom i tatom“ – ima veću vrijednost od bilo koje kupovne savršenosti. Kruh tada postaje više od hrane. On postaje znak ljubavi, zajedništva i učenja poštovanja prema trudu.

Zato Dan kruha ne bi trebao biti samo usputni događaj u školskom kalendaru, već dan koji povezuje obitelji. Trebao bi biti poticaj da djeca uče o vrijednosti rada, prirode i zahvalnosti, ali i da osjete radost stvaranja nečega vlastitim rukama.

Povratak korijenima

U vremenu digitalnih ekrana i užurbanosti, vraćanje jednostavnim stvarima – miješenju tijesta, pečenju kruha, razgovoru uz stol – može postati pravi duhovni čin. To je povratak korijenima, ali i način da djeca nauče zahvalnost i skromnost.

Možda se u Mostaru ove godine Dan kruha neće javno obilježiti, ali to ne znači da ne može zaživjeti u svakom domu, u svakoj školi, u svakom srcu koje zna zahvaliti na darovima zemlje.

Jer kruh je više od hrane. On je blagoslov — kad se dijeli, kad se pravi zajedno i kad se s ljubavlju zahvaljuje na njemu.