Danas Crkva slavi jednog od svojih najvećih otaca i crkvenih govornika – svetog Ivana Zlatoustog. Povijest mu je dala časni naslov „zlatousti“ zbog njegove izvanredne rječitosti i snage propovijedanja. Na Istoku uživa neosporan ugled već stoljećima, dok je na Zapadu stekao popularnost odmah poslije svetog Augustina. Iako nije bio najdublji teolog svoga vremena, Zlatousti se izdigao kao neusporedivi dušobrižnik i pastir kršćanskog stada, čije propovijedi i danas zrače svježinom i snagom.
Rani život i poziv
Ivan se rodio između 344. i 347. godine u Antiohiji, tada jednom od najvećih gradova Rimskoga Carstva. Vrlo mlad ostao je bez oca, a odgojila ga je majka Antuza. Želja za duhovnim životom odvela ga je među monahe, gdje je provodio dane u molitvi i strogim pokorama. No, zbog narušenog zdravlja morao se vratiti u Antiohiju, gdje je biskup Melecije prepoznao njegovu duhovnu zrelost i zaredio ga najprije za đakona, a zatim i za svećenika.
Od početka svećeničke službe Ivan se posvetio propovijedanju, svjestan da je naviještanje evanđelja najvažniji zadatak pastira. Njegove propovijedi bile su prodorne, žive i jasne, uvijek vezane uz konkretne probleme tadašnjeg društva. Grmio je protiv poganskih običaja, nemorala i društvene nepravde, ali i protiv slabosti u kleru. Njegova riječ bila je oštra, ali pravedna, prožeta brigom za spasenje duša.
U Carigradu – biskup i reformator
Glas o njegovoj rječitosti daleko se pronio, pa je 397. godine Ivan imenovan carigradskim patrijarhom, jednom od najutjecajnijih crkvenih stolica. Kao pastir i biskup ostao je vjeran jednostavnosti i brizi za siromahe. Bio je neumoran u karitativnim djelima, organizirao je pomoć potrebitima i snažno se zauzimao za misionarski rad, osobito među Gotima.
Njegova odlučnost i reforme ubrzo su izazvale protivljenje dvorskih krugova, osobito carice Eudoksije, kao i neprijateljski stav moćnog aleksandrijskog patrijarha Teofila. Na tzv. „sinodi kod hrastova“ 403. godine Ivan je svrgnut i prognan. Iako se nakratko vratio u Carigrad, ubrzo je ponovno otjeran, ovaj put zauvijek. Svoje posljednje godine proveo je u teškom izgnanstvu, sve do smrti 407. godine.
Njegove posljednje riječi bile su: „Bogu budi hvala na svemu! Amen.“ Tim riječima, dostojnim najvećeg crkvenog govornika, zapečatio je cijeli svoj život i službu.
Djela i naslijeđe
Najpoznatije njegovo djelo jest rasprava „O svećeništvu“ ili Verbumovo izdanje u sklopu svoje biblioteke Crkveni oci naziva „Dijalog o svećeništvu“, klasik kršćanske literature u kojem opisuje uzvišenost svećeničke službe i odgovornost onih koji su pozvani propovijedati Božju riječ. Taj spis i danas nadahnjuje kandidate za svećeništvo i sve koji žele razumjeti dubinu pastirske službe.
Sv. Ivan Zlatousti ostavio je iza sebe i mnoštvo propovijedi, biblijskih tumačenja i kateheza. Njegove riječi nisu izgubile snagu ni nakon 1600 godina – i danas potiču vjernike na obraćenje, molitvu i ljubav prema Crkvi.
Molitva svetog Ivana Zlatoustog prije pričesti
Na poseban način ostala je poznata i njegova pričesna molitva, u kojoj se izražava poniznost i duboko poštovanje prema Euharistiji. U njoj sveti Zlatousti s iskrenom jednostavnošću priznaje svoju grešnost, ali i nepokolebljivo povjerenje u Božje milosrđe. Ta molitva i danas mnogima služi kao priprava za primanje Kristova Tijela i Krvi.
Vjerujem, Gospodine, i ispovijedam da si Ti uistinu Krist, Sin živoga Boga, koji si došao na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. Vjerujem da je ovo samo Tvoje prečisto Tijelo i sama Tvoja dragocjena Krv. Molim Te, smiluj mi se i oprosti mi moje grijehe, koje sam počinio bilo namjerno bilo nenamjerno, riječju ili djelom, znajući ili neznajući. Daj mi da u Tvojim prečistim Otajstvima imam udjela ne na sud nego na oproštenje grijeha i život vječni. Amen.
Sveti Ivan Zlatousti primjer je neumornog navjestitelja evanđelja, propovjednika koji se nije bojao govoriti istinu ni pred najmoćnijima. Njegov život pokazuje kako prava snaga Crkve nije u bogatstvu i moći, već u vjernosti Božjoj riječi i ljubavi prema ljudima.
Nema komentara:
Objavi komentar