Crkva i Franjevački red danas, 17. rujna slave blagdan Rana sv. Franje, spominjući se događaja s brda La Verne u Toskani, gdje je sveti Franjo Asiški na svoje tijelo primio pet svetih Rana Isusovih. Taj je trenutak zauvijek obilježio njegov život i duhovnost franjevačkog reda, postavši svjedočanstvo duboke suobličenosti s Raspetim.
Franjo se, kako svjedoče životopisi, serafskim plamenom želja uzdizao k Bogu i suosjećajnom se nježnošću preoblikovao u Onoga koji je iz ljubavi dao svoj život. U molitvi, uoči blagdana Uzvišenja svetoga Križa, na jednom obronku gore ugledao je Serafa s vatrenim i sjajnim krilima. Među krilima se pokazao lik Raspetoga, a sveti Franjo je u tom viđenju iskusio duboku povezanost s Kristovom mukom – radost zbog Božje blizine i bol suosjećanja s Raspetim.
Prema sv. Bonaventuri, koji je opisao ovaj događaj u životopisu svetoga Franje, sam svetac shvatio je da mu se u tom viđenju otkriva Božja providnost: pozvan je da postane Kristov prijatelj tako što će se u potpunosti preoblikovati u obličje Raspetoga, ne po mučeničkoj smrti tijela, nego po nutarnjem požaru duše.
Kad je viđenje prestalo, u Franji je ostao trajni znak – Kristove rane, otisnute na njegovu tijelu. Tako je Franjo postao prvi svetac u povijesti Crkve koji je nosio stigme, vidljive znakove potpunog sjedinjenja s Kristom.
Blagdan Rana sv. Franje franjevcima i svim vjernicima poručuje da autentična vjera uvijek vodi prema nasljedovanju Krista, ne samo riječima, nego cijelim životom, sve do suosjećajnog sudjelovanja u njegovoj patnji i ljubavi.
Nema komentara:
Objavi komentar