Sinoć se u Gorancima okupila generacija 1965.

Sinoć je u Gorancima ponovno oživjela mladost generacije rođene 1965. godine. Okupljanje je započelo ispred stare osnovne škole – mjesta na kojem je prije više od pola stoljeća započelo njihovo zajedničko putovanje kroz školovanje i prijateljstva. Nakon zajedničkog fotografiranja, vesela ekipa preselila se u restoran Kod Marinka, gdje su se nastavili smijeh, priče i prisjećanja na školske dane, piše Goranci online.

Posebno iznenađenje i radost bilo je pridruživanje učiteljice Milke Zovko, djevojački Novak, koja je mnogima ostala u srcu kao prva učiteljica i životni uzor. Ona je, od prvog do četvrtog razreda, podučavala učenike generacije 1965. u školi u Bogodolu. U samim Gorancima, od prvog do četvrtog razreda učitelj je bio Slobodan Bukvić – Bodo, dok je od četvrtog do osmog razreda njihov razrednik bio Ante Džidić.

Generacija rođena 1965. upisana je u I. razred Osnovne škole u Gorancima školske 1971./72. godine. Tada je u školske klupe sjelo njih 17 prvašića. U petom razredu pridružilo im se još 6 učenika – pet iz škole u Bogodolu i jedno iz Raške Gore – pa je ova razredna zajednica narasla na ukupno 23 učenika. Do kraja osnovne škole kroz ovu generaciju prošlo je ukupno 27 učenika.

U jesen 1979. svi su sjeli u školske klupe srednjih škola Mostara, a kasnije će samo jedno nastaviti fakultetsko obrazovanje. Ova generacija je nakon završene osnovne škole sva upisala srednju školu u Mostaru. Četvero je nastavilo obrazovanje u Ekonomskoj školi, dvoje u Građevinskoj tehničkoj, troje u Upravnoj školi, dok su mladići uglavnom birali zanatska zanimanja – Mašinsku školu, Građevinsku ili Prometnu školu. 

Ipak, ne pamte svi svoje osnovnoškolske dane samo iz Goranca. Pojedine radničke obitelji i tada su se iseljavale, odlazeći u Mostar “trbuhom za kruhom”.

Vrijedi spomenuti i da je generacija rođena 1968. godine, je posljednja generacija koja je završila osmogodišnju školu u Gorancima, nakon čega ostaje samo četverogodišnja škola.

Danas, od ove nekadašnje školske obitelji, četvero živi u inozemstvu – dvoje u Njemačkoj, dvoje u Vojvodini – dok su ostali ostali vjerni hercegovačkom kraju. Sinoć su se, barem oni koji su mogli, okupili kako bi proveli večer punu topline, priča iz djetinjstva i sjećanja na neka jednostavnija vremena.

Uz zvuk čaša, miris domaćih specijaliteta, druženje se proteglo do kasno u noć. Bilo je to još jedno potvrđivanje da prava prijateljstva i uspomene ne blijede – nego, poput dobrog vina, s godinama postaju još dragocjenija.

Generacija 1965. u 7. razredu Osnovne škole (?!)