Josip Jelinić: 33. dan hodočašća Bog mi je poslao ženu mog života

Ljubušak Josip Jelinić, fizioterapeut i evangelizator poznat po svom 45-dnevnom Križnom putu kroz Bosnu i Hercegovinu, podijelio je na Instagramu osobno svjedočanstvo o posebnom događaju koji mu se dogodio na Križnom putu. U 33. godini života, odlučio je krenuti na poseban put – Križni put kroz Bosnu i Hercegovinu, koji je trajao punih 45 dana. Upravo 33. dan toga hoda, kako sam svjedoči, Bog ga je doveo u jedno predivno mjesto u Bosni i Hercegovini, gdje je upoznao ženu svoga života.

Toga dana, dok je zajedno s drugim hodočasnicima svladavao ozbiljnu uzbrdicu, prišla mu je jedna djevojka i tiho upitala:
„Mogu li ja nositi križ?“

Iako je znao koliko je uzbrdica zahtjevna, dopustio joj je. U tom trenutku mislio je da će križ ponijeti tek nekoliko stotina metara, no ona je križ, težak osam kilograma, iznijela na svojim leđima sedam kilometara. Sama. Tiho, dostojanstveno i mirno.

Nosila je na svojim ramenima križ s likom krvavoga Krista, preuzela njegov teret i olakšala mu hod – bez mrmljanja, bez kukanja, hrabro i s ljubavlju. Upravo tada, u tom činu nesebične žrtve, osvojila ga je.

„Kada sam je vidio, znao sam da je predivna,“ govori, „ali kad sam vidio koliko može nositi križ – tu me potpuno osvojila.“

U tom trenutku shvatio je da je pred njim žena koja ne bježi od težine života, nego se s njom suočava ustrajno i s vjerom. Pomislio je:
„Kad ‘zagusti’ u životu, a bit će poteškoća, ona neće pobjeći, nego će ostati uz Isusa i uz mene.“

Njegov put, kako kaže, očito je trebao biti takav – prohodati cijelu zemlju i sačekati 33 godine da bi mu Bog poslao pravu osobu.

Poručuje da možda drugi ne moraju prolaziti isti put niti dobiti znakove poput broja 33, jer nije bitno vrijeme ni mjesto, već odluka – željeti i biti željen, i to u Bogu. Svaka ljubavna priča posebna je na svoj način, ali ključ je strpljivo čekanje.

Njegova buduća supruga, kako svjedoči, tri je godine svake srijede postila na kruhu i vodi, moleći se svetom Josipu da joj Bog pošalje muža. „I dobila je Josipa,“ dodaje u šali, „nije sveti, ali ajde.“

Na kraju ističe da čekanje ne smije biti pasivno, nego ispunjeno molitvom i predanjem Bogu. Jer tek kada čovjek pusti da Bog djeluje, onda i dolazi pravi blagoslov.

„Dok god nešto silno želimo i forsiramo, neće ići. Ali kad kažeš Bogu: ‘Sada Ti djeluj, a ja vjerujem’, tada će doći blagoslov – i tebi i onome tko čeka na tebe.“

Podijeli na:

Nema komentara:

Objavi komentar

Zapratite nas na FB, Instagramu i Twitteru, lajkajte i podijelite objavu

a

google.com, pub-8801838836830184, DIRECT, f08c47fec0942fa0