Isus je umro u 33. godini života. Ljudska kralježnica sastoji se od 33 kralješka. Nije li to znakovito? Ista struktura koja nas drži uspravnim, isti broj godina u kojima je Krist hodao ovom Zemljom. Kao da je Stvoritelj u samo tijelo čovjeka utisnuo podsjetnik na Spasiteljev život.
Naš skelet krije još dublje simbole. Čovjek ima 12 rebara s lijeve i 12 s desne strane. Broj 12 nije slučajan – toliko je bilo apostola, toliko je bilo plemena Izraela. Broj 12, kao broj punine i saveza, urezan je u naše kosti. Bog nije samo oblikovao tijelo – On je u njega upisao priču raja i otkupljenja.
I unutarnja građa čovjeka govori o božanskom poretku. Vagusni živac, koji ide od mozga do srca i crijeva, smiruje oluje u tijelu. Zanimljivo, oblikom podsjeća na križ. Svaki put kada nam srce uspori u molitvi, kada nas obuzme mir koji nadilazi razum, kada tijelo počne ozdravljati – to nije tek biologija, nego trag Božjeg daha u nama.
Uskrsnuće također ima svoj odjek u znanosti. Isus je ustao trećega dana. A upravo nakon trodnevnog posta, znanost potvrđuje da tijelo ulazi u proces regeneracije – stare stanice umiru, nove nastaju, organizam se doslovno obnavlja. To nije slučajnost, to je dizajn.
Naša tijela su hramovi Duha. Srce ima svoj električni ritam, mozak svijetli na molitvi, suze nose različite kemijske sastave – jedne od radosti, druge od tuge. Kosti čuvaju sjećanje, krv govori, a cijelo tijelo slavi Stvoritelja, htjeli mi to priznati ili ne.
Mi smo „strahovito i divno stvoreni“. Mi smo hodajuća proročanstva, tabernakuli u pokretu – spoj prašine i božanstva. Bog nas nije samo stvorio, On se urezivao u svaki detalj naše anatomije.
Ne treba gledati daleko da bi Ga pronašli. Dovoljno je pogledati u sebe. U našem je dizajnu od samoga početka.
Nema komentara:
Objavi komentar